Račun za komunalni doprinos koji je stigao na adresu škole, škola nema odakle platiti, a o koliko velikom iznosu za školu je riječ, najbolje opisuje ravnateljica Sanja Ferkula.
-Ovo je daleko veći iznos kojeg mi godišnje uopće imamo za održavanje škole, kaže Ferkula koja ne krije razočaranost odnosom Grada prema ovoj obrazovnoj ustanovi.
"Pitam se je li Grad Duga Resa mogao iznaći način da ta sredstva koja moramo platiti ne budu tako visoka, jer ta dvorana koje još nema, ali kad je bude, jednog dana, služit će najviše gradu Duga Resa. Grad, a ne samo škola, treba tu dvoranu, oni koji tu budu dolazili, boravit će, trošiti u ovom gradu, dakle donositi korist gradu", govori ravnateljica kojoj je upravo zbog toga još nerazumljiviji visok račun kojeg je grad poslao.
Kako stvari stoje, račun od 232 tisuće Gradu Dugoj Resi platit će Karlovačka županija, baš kao što je dala novac i za vodni doprinos, i to 81 tisuću kuna. No, pomalo maćehinski odnos grada prema školi i visina računa, ostavljaju gorak okus u ustima.
A već i ptice na grani znaju da učenici ove škole na tjelesni odlaze u obližnji Sportski dom koji je neprikladan i nezadovoljavajući za nastavu tjelesnog odgoja prema državno pedagoškim standardima. Bilo sunce, kiša, magla, snijeg, učenici s vrećicama i opremom za tjelesni, hodaju od škole do dvorane, koja bi prije mogla poslužiti kao kulisa za snimanje filma iz vremena pedesetih godina prošlog stoljeća.
I dok se u kampanjama vlast već niz godina u Dugoj Resi slika i obećaje dvoranu, 19.studenog ove godine isteći će rok lokacijskoj i građevinskoj dozvoli koju je dvorana dobila prije tri godine. Upozorava na to i ravnateljica Ferkula.
Škola ima svu potrebnu dokumentaciju, uz najpotrebnije dozvole. Idejni, glavni i izvedbeni projekt, a dokumentaciju im je financirala Karlovačka županija s 227 tisuća kuna, te Grad Duga Resa s 54 tisuća. Ali, dvorane nema pa nema, a strpljenja lagano ponestaje.
Dva registratora "puna" papirologije, svjedoče o višegodišnjoj borbi koju ravnateljica vodi da bi škola dobila dvoranu, a Ferkula sada i najavljuje: "Nije daleko dan kad ćemo peticijom morati ostvariti svoja državnim standardom propisana prava".
Gradonačelnik Duge Rese Tomislav Boljar kaže da je "komunalni doprinos zakonska obveza".
Zašto Grad nije oprostio ili barem smanjio iznos doprinosa za "svoju" školu i za "svoju" djecu, Boljar odgovara: – Za vrijeme gradonačelnika Baršića je donijeta odluka o otpisu trećine i to smo napravili. Ne želim da mene, Tomislava Boljara, sutra netko proziva da sam oštetio grad za 230 tisuća kuna, objasnio je, a onda i dodao: – Vijeće je moglo donijeti odluku da će za taj iznos osloboditi Županiju plaćanja, ali nije, jer onda to moramo nekome nadomiriti, objasnio je Boljar. Dodao je da se moglo uzeti ili njemu od plaće, ili kulturi, sportu, no zašto to nisu učinili, nije rekao.
I dok učenici škole čekaju dvoranu koje nema ni na vidiku, gotovo uz samu školu, niče im betonski amfiteatar za koji je već iz gradske blagajne izdvojeno skoro 3 milijuna kuna, a bit će samo i više po novom proračunu.
Nebrojeno puta iz gradske vlasti čulo se kako "dvorana nije njihova obaveza" i "niti imaju novaca za gradnju", no postavlja se pitanje čija su djeca koja idu u ovu školu? Zagrebačka, splitska ili dugoreška? Jesu li novci utrošeni za amifetatar mogli biti uloženi za dvoranu? Populizam ili ne, no pitanja dolaze s punim pravom. Kad se hoće, sve se može i naravno, ako se želi.
Vlast koja voli građane i svoj grad, a onda i one najmlađe u koje se često "kunu" u svojim programima, stajala bi na glavi do iznemoglosti dok se ne bi izborila za takav objekt. Kako stvari stoje, jedina borba za koju je dugoreška vlast spremna je ona da i nakon svibnja, ostanu na svojim pozicijama.