Boljar se na svojoj presici osvrnuo i na ono što je Grad učinio po pitanju izgradnje dvorane, a ravnateljica Ferkula danas je poručila da je neumjesno od bilo koga da se u predizborno vrijeme kiti tuđim radom.
U demantiju stoji:
Od 2003. godine kada sam počela raditi na mjestu ravnateljice OŠ „Ivan Goran Kovačić“ Duga Resa, uz sve obimne poslove na unapređenju rada i materijalnoj obnovi kako matične škole tako i područnih škola Bosiljevo i Grabrk, paralelno sam radila i na stvaranju svih predispozicija za izgradnju školske sportske dvorane.
Napominjem da niti Grad Duga Resa niti osnivač, Karlovačka županija nisu smatrali bitnim da škola dobije toliko potrebnu dvoranu. U to je vrijeme Grad Duga Resa planirao izgradnju dvorane na Staroj cesti financiranu preko tadašnjeg Ministarstva prosvjete i športa. Ta je dvorana trebala služiti našoj školi te Srednjoj školi Duga Resa. Bila sam zaprepaštena činjenicom da Grad preko škola želi dobiti dvoranu koja neće služiti niti jednoj školi. Ta bi dvorana od OŠ „Ivan Goran Kovačić“ Duga Resa bila udaljena oko 1,5 km i fizički je nemoguće da bi učenici mogli odlaziti na nastavu Tjelesne i zdravstvene kulture u toliko udaljenu dvoranu i potom se na vrijeme vraćati natrag. Kako je bilo očito da se, ne vodeći računa o školi i učenicima, želi preko istih dobiti nekakvu gradsku dvoranu, o istom sam obavijestila i Grad Dugu Resu i Karlovačku županiju i resorno ministarstvo i izričito tražila da se OŠ „Ivan Goran Kovačić“ Duga Resa briše kao korisnik takve dvorane. To je i učinjeno uz zgražanje ministarstva da je netko došao na ideju o takvom podmetanju školi.
Zatim sam riješila sve imovinsko-pravne odnose. Naime, jedan dio školskog zemljišta pripadao je gđi Miri Petrak i ona ga je na moju zamolbu i uz potpuno razumijevanje poklonila školi. Kontinuirano sam o svemu što sam radila u svezi dvorane obavještavala i osnivača, Karlovačku županiju i Grad Dugu Resu jer sam smatrala da je to normalno. Naime, financiranje dokumentacije za trodijelnu školsku sportsku dvoranu ide većim dijelom preko osnivača, a manjim preko lokalne samouprave. Kako tako velike dvorane prema Državnom pedagoškom standardu zadovoljavaju i potrebe lokalne zajednice, jasno je da u ovom slučaju u financiranju dijela dokumentacije, ali i kasnijem održavanju dvorane, mora sudjelovati i Grad Duga Resa.
Nakon sastanka u resornom ministarstvu na koji smo otišli g. Željko Šančić, pročelnik Upravnog odjela za prosvjetu, kulturu, šport i tehničku kulturu Karlovačke županije i gđa Draženka Sila Ljubenko iz istog upravnog odjela postalo je jasno da, ako želimo trodijelnu dvoranu, u izradi dokumentacije i kasnijem održavanju barem manjim financijskim udjelom mora sudjelovati i Grad Duga Resa.
U svezi toga osobno sam inicirala nekoliko sastanaka u Gradu Dugoj Resi kako bi im prezentirala koja je njihova uloga u svemu. Škola kojoj sam na čelu vrlo je uspješna, na ponos našem gradu, županiji i šire, a prirodno sam vrlo uporna osoba. Gradu, koji u početku uopće nije bio zainteresiran za dvoranu, postalo je jasno da će se ipak morati uključiti. Na tim sam sastancima uvijek isticala korist koju će Duga Resa imati od mnogih ljudi koji dođu u tu dvoranu po pitanju sporta, kulture i sl. jer će negdje jesti, spavati, a i turistički obići Dugu Resu i okolicu. Sva ta moja nagovaranja urodila su plodom te je Grad Duga Resa pristao sudjelovati, a resorno je ministarstvo izdalo toliko željenu suglasnost za trodijelnu školsku sportsku dvoranu.
Tijekom cijelog višegodišnjeg rada po pitanju dvorane na razgovor sam pozvala i brojne voditelje sportskih klubova te ih molila da se i oni pisano očituju koliko im je takva dvorana potrebna. To su i učinili, a ja sam to dalje prosljeđivala osnivaču te inicirala sastanak predstavnika Športske zajednice Duge Rese, Grada Duga Rese i škole kako bismo se dogovorili za zajedničko djelovanje.
Iako u početku niti osnivač nije bio pretjerano zainteresiran za dvoranu, moje su neprestane aktivnosti dovele do suradnje osnivača, Karlovačke županije i Grada Duge Rese po pitanju financiranja dokumentacije. Kako škola nema licenciranu osobu za vođenje postupka javne nabave, u dogovoru s osnivačem obratila sam se Gradu Dugoj Resi koja ima takvu osobu za pomoć te je po tom pitanju sklopljen i ugovor između Grada Duge Rese i škole. Potom je oglašen postupak javne nabave za Idejni, Glavni i Izvedbeni projekt. Svi daljnji postupci javne nabave odvijali su se preko škole i u školi uz isključivo moju koordinaciju. Također sam, kao odgovorna osoba škole, vodila i svu daljnju komunikaciju sa izvođačem tih projekata, što je uključivalo i ishođenje i dostavu sve potrebne dokumentacije potrebne za njihovu izradu. U konačnici je dokumentacija dostavljena školi. Uz već klasične prepreke i čekanja uspjela sam dobiti i lokacijsku i građevinsku dozvolu.
Kako je vrijednost dvorane procijenjena na oko 25 milijuna kuna, jasno je da je za njenu izgradnju potrebno aplicirati na neki od fondova EU, a to može samo osnivač, Karlovačka županija. Kada je tadašnje Ministarstvo, znanosti, obrazovanja i športa oglasilo Javni poziv za dostavu projektnih prijedloga za pripremu zalihe infrastrukturnih projekata za Europski fond za regionalni razvoj 2014.-2020.“ , a na kojem veću šansu imaju oni sa svom potrebnom dokumentacijom i dozvolama, zamolila sam Grad Dugu Resu za financiranje izrade predinvesticijske studije i angažman njihovih zaposlenika za izradu projekata za pomoć kako bi se sva dokumentacija na vrijeme dostavila osnivaču, a oni ministarstvu, što je i učinjeno. Na tome, kao i na dijelu financiranja škola je zahvalna Gradu, ali to je samo malen dio radnji, potaknutih na moju inicijativu, koje su prethodile ovom mukotrpnom putu ka dvorani.
Brojni dopisi, zamolbe, ponovljene zamolbe, iniciranja raznih sastanaka, tumačenja i sl. sabrani u tri debela registratora jasan su dokaz o svemu što sam kao ravnateljica škole prolazila do ovog finala kada škola konačno ima sve – riješene imovinsko-pravne odnose, svu dokumentaciju i sve dozvole za trodijelnu školsku sportsku dvoranu. Škola je zahvalna osnivaču na većem dijelu financiranja i Gradu Dugoj Resi na manjem dijelu. Cijeli je postupak trajao od 2004. godine, daleko prije finalnog dijela i uključivanja Grada. Stoga je neumjesno od bilo koga, sa bilo kakvim pretenzijama kititi se u ovo predizborno vrijeme tuđim radom. Nakon svega umjesno bi bilo jedino priznati taj rad i tu upornost pred preprekama pred kojima bi mnogobrojni pali.
Ovih sam se dana, potaknuta informacijom koju sam dobila od osnivača, obratila i Veleposlanstvu Kraljevine Norveške čija će vlada zajedno sa vladama Lihtenštajna i Islanda našoj zemlji dati darovnice, između ostalog i za izgradnju nekoliko dvorana. Kako će cijeli postupak ići preko Ministarstva regionalnog razvoja o istom sam obavijestila i osnivača glede pravovremenog djelovanja.
Slijedeći moj potez bit će organiziranje peticije za dvoranu koju su škola i svi građani Duge Rese zaslužili, stoji u priopćenju iz OŠ Ivana Gorana Kovačića kojeg potpisuje ravnateljica Ferkula.