Dugorešanka Mia Marčac, učenica 3.a razreda Osnovne škole "Ivan Goran Kovačić" nedavno je sa svojih 13 karlovačkih kolega sudjelovala na međunarodnom natjecanju malih genijalaca koji tehnikom Brainobrain uče mentalno brzo računanje i koje je okupilo male i mlade genijalce iz 14 zemalja, a održano je u Zagrebu.
Cijela karlovačka ekipa polučila lijep uspjeh
Mia je i najduže u ovom programu koji je u Karlovcu zaživio prije nešto više od dvije godine, a Maja Butković iz karlovačkog Artplusa koja je i zaslužna za dolazak brainobraina u Karlovac, ne krije zadovoljstvo rezultatima cijele karlovačke ekipe.
– Na ovom natjecanju bilo je 14 naših predstavnika, u više kategorija, od little Bob-a nadalje, svi su osvojili medalje, a naši šampioni i pehare. Odlične su rezultate ostvarile i Dina Kolar i Sofia Ris, te Mia Marčac. Radili su sve računske operacije, gledala se brzina, ali i što manje grešaka u računanju i stvarno smo zadovoljni uspjehom, kaže Butković.
Naglašava da se trud i upornost naše ekipe vidio u svakom detalju, od onih najmlađih predškolaca nadalje. – Brainobrain je zapravo učenje brze matematike, počinje se s računaljkom tj. abakusom, a kasnije se prelazi na tzv. mentalne kartice. Dakle, djeca "zamišljaju" i računaju pomoću pokreta prstiju, i to brojeve s više znamenki, kaže Butković.
A Mia s početka naše priče otkriva nam da računanje tehnikom brainobraina uopće nije teško.
Mia je bila najbrža u svojoj kategoriji od 9 do 11 godina bila najbrža u računanju.
– Meni je to jako zanimljivo. Treba vježbati svaki dan, no ja u tome uživam i jako mi je zanimljivo. Kad se nauči, nije teško, iako na početku izgleda stvarno teško. Ako djeca na to krenu i na prvom stupnju nauče sve, kasnije će im biti lakše.
Miji ne treba ni digitron, ni olovka, ni papir, da bi nešto izračunala. – Zamislim abakus u glavi i kad mi se govore brojevi, zamišljam kako pomičem kuglice i računam, pa dođem do rezultata. To jednostavno dođe.
Najvažnije je truditi se
Najvažnije je jako se truditi, priča dalje Mia. – Jako sam to željela. Sretna sam što to znam, a najveća fora je što se računa i govori neke riječi na engleskom.
Brainobrain joj je pomogao i u školi, odnosno u matematici. Kaže da na ispitu najprije izračuna na taj način, a onda onako kako uče u školi. Rezultat je točan, a ona sretna. Pomaže joj i u engleskom u školi, ali tako uči i nešto jako važno – koncentraciju. Za uspjeh na natjecanju dobila je i pohvalu učiteljice, ali i prijatelja iz razreda.
Iskustvo s natjecanja u Zagrebu joj je prekrasno. Bilo je puno djece iz mnogih zemalja, svi su pričali svojim jezicima, a na kraju su se svi razumjeli upravo preko računanja i brainobraina, objašnjava nam.
– U tri minute napravila sam 38 zadataka i to je bilo najbrže, prvu su me prozvali. Malo me na početku uhvatila trema, ali kad sam sjela i počela rješavati, sve je bilo dobro, priznaje.
Roditelji ponosni, a Mia skromna
I dok je Mia super zadovoljna svojim rezultatom i uspjehom, roditelji su i više nego ponosni. Mama Ana kaže kako se Mia baš "pronašla" u BOB-u, a nekad se zna toliko zaboraviti pa vježba računanje i po sat, sat i pol, iako kažu da je dnevno 20-ak minuta dovoljno.
– Ona se strašno trudila, znala bi po dva sata dnevno vježbati Brainobrain, i to uz sve svoje ostale aktivnosti kao i školske obaveze. To je čini sretnom. Ja doista ne znam princip BOB-a, no vidim da je ona sjajna, kaže mama Ana i otkriva da Mia, otkad je krenula s ovom tehnikom, puno brže čita i pamti.
I ona ponavlja da je svakodnevno vježbanje ključ uspjeha. Ništa se ne postiže preko noći, a iza svakog uspjeha stoji upornost i rad. U Mijinom uspjehu malo je veća ipak tatina zasluga, otkriva mama, jer "tata je s njom radio na početku".
I dok su roditelji ponosni na Miju, ona na naša pitanja je li to stvarno tako odgovara više nego tiho i skromno. – Sretna sam da su ponosni na mene.
Cilj brainobraina je tzv. multitasking, odnosno da se lijeva i desna polovica mozga jednako aktiviraju. Na većim stupnjevima klinci uspijevaju računati, pjevati, pa čak i plesati, a ne treba sumnjati da će i karlovački BOB-ovci,pa tako i junakinja ove priče Mia, doći do toliko željenog cilja – desetog stupnja BOB-a i mogućnosti da u isto vrijeme rade, računaju, pjevaju ili plešu.