Veterinarka Lovorka Rubeša čijom je intervencijom i spašena kujica Karma, kaže da su ovakvi slučajevi trovanja gotovo identični prošlogodišnjima. Ove godine imala je već tri slučaja trovanja pasa, od čega su dva psa spašena, no jednom, točnije štenetu, nije bilo pomoći.
Simptomi trovanja su vrlo agresivni i ne smiju se zanemariti. Pas počinje povraćati, ima neurološke ispade, ne može stati, počinje nekontrolirano trzanje tijela i životinja "preokreće" očima, objašnjava veterinarka Lovorka Rubeša.
Ono što je zanimljivo jest da se ovaj otrov može staviti u hranu koja postaje mamac i to je najčešći način kojeg trovač bira, a kad znamo da su psi hlapljivi, onda ne treba čuditi što se zločinac odlučio na takav potez. No, otrov se može i rastopiti, ali i poprskati, primjerice po travi.
– Psi koji su skloni "krađi" hrane, treba ih pripaziti, a bilo bi idealno da je pas na povodniku. Zadnji otrovani pas pojeo je nešto što je gospođa opisala kao žuti kamen, pa je vjerojatno da je trovač otrov aplicirao u to, koristeći to kao mamac, navodi Rubeša.
Smatra da je trovač osoba koja nimalo ne voli pse, no otrov djeluje baš na sve toplokrvne životinje, ali i na ljude.
Zadnji slučaj trovanja definitivno nije "štakorin", već vrsta pužomora, ponavlja Rubeša i dodaje da djeluje nevjerojatno brzo. Otrov za štakore se nakuplja u tijelu i djeluje kroz par dana, dok ovaj djeluje već kroz 40-ak minuta, jer upravo je toliko bilo potrebno da jedan karlovački pas pojede otrovanu hranu pa do uginuća.
Na brzinu djelovanja otrova djeluje i težina psa, no najbolje je otići veterinaru dočim se primjete ovi fatalni simptomi. Sreća u nesreći je ako životinja kad pojede otrov, uspije ga ispovraćati, no to je individualno.
Veterinari kod trovanja daju preparate, te infuziju, a pokušavaju i stabilizirati životinju što se neuroloških ispada tiče. No, sav trud ili veličina psa, nisu dovoljni da rezultat uvijek bude dobar i da pas preživi.