Izdavanje gotovinskih računa putem naplatnog uređaja (koje je postalo obvezno za sve obrtnike od prvog srpnja ove godine i to po Zakonu o fiskalizaciji u prometu gotovinom koji je stupio na snagu od prvog siječnja 2017), "natjeralo" je ove obrtnike, ali i brojne druge da odu u mirovinu i zauvijek zatvore vrata svojih već kultnih radnji.
Čini se kako je ovaj zakon posljednji čavao u lijes obrtnicima, pogotovo starih zanata.
Obrt Šporčić još se bori
Jedan od rijetkih koji se još uvijek bori na tržištu je karlovački kišobranar i kožni galanterist, Darko Šporčić. On pak kaže kako ga ova situacija, na žalost uopće ne iznenađuje jer je zakon nametnut bez pripreme obrtnika na promjenu i informatizaciju sustava.
-Što se tiče ovog novog zakona i ovo malo ljudi koji su još svoje znanje davali u službu grada i građana, prisilili su nas na to da zatvaramo obrte. Nije to samo slučaj u Karlovcu, nego je slično i u Zagrebu. Imali smo prije nekoliko dana priliku vidjeti i slučaj zagrebačkog klobučara koji daje svoje šešire i kape u bescijenje jer zatvara obrt. Stvarno je suludo da se ljude koji imaju po 65 ili 70 godina i koji rade iz zadovoljstva, da ih se maltretira s fiskalnim blagajnama, laptopima, računalima, a ljudi jedva vide koliko je sati, s obzirom na to da im je i vid oslabio, naglašava Šporčić.
Država je trebala biti fleksibilnija, obučiti starije obrtnike
On također smatra kako je u slučaju obrtnika država trebala biti fleksibilnija.
– Država je trebala pokazati malo fleksibilnosti jer su to ljudi koji su i napravili ovu državu. Oni su cijeli život radili da bi na kraju, na njima ta ista država vježbala sistematizaciju informatike. Kako kaže poslovica: "Starog konja je teško naučiti potkivati". Ovo postupanje države prema njima jednostavno nije u redu, objašnjava Šporčić.
Uz sve probleme, ovaj Zakon je donio dodatni trošak budući da se moraju kupiti uređaji kako bi se uopće moglo sveprimijeniti u praksi. Šporčić predlaže da država donira ili sufinacira obrtnike starih zanata kada su u pitanju fiskalne blagajne i laptopi pa da se kasnije doniraju drugima koji dođu na tržište jer oni će ionako biti radno sposobni maksimalno 5 godina, a od velike pomoći bi im bilo i da im se omogućila obuka.
– Kada bi im se pomoglo na način da im se omogući tečaj gdje bi naučili kako provesti fiskalizaciju, onda bi to bilo u redu. Meni je jednostavnije jer sam mlađi i stalno proučavam novosti i pratim što se mijenja u npr. e-bankingu, a kako da se stariji ljudi s tim nose, pita se Šporčić. -Čudi me da zakonodavcu nije palo na pamet da će ljudi tako reagirati jer je to sasvim logično. ja da sam na njihovom mjestu, napravio bih istu stvar, dodaje Šporčić.
Stari zanati će izumrijeti ukoliko se ne obuče nove generacije zanatlija
U bitci za tržište mali obrtnici gube jer se s druge strane nalaze veliki trgovački lanci, mnogo moćniji od njih. Potrošačka kultura cvjeta, cilj je da se kupi novo, a kvaliteta je manje važna. Ukoliko netko poželi popraviti stari, vrijedni kišobran, ili npr. cipele, neće to imati gdje učiniti. S gašenjem ovakvih obrta, nestaje cijela kultura ručno rađenih predmeta koji su unikatni i pričaju priču koju teško da može nadomjestiti bilo koji proizvod nastao hiperprodukcijom.
Mladih ljudi gotovo da i nema koji su vješti u starim zanatima. U školama ili nema takvih smjerova ili nema interesa od strane mladih da nauče.
– Znamo kakav nam je obrazovni sustav, a i kakvo je gospodarstvo u Republici Hrvatskoj. Gospodarstvo bi trebalo biti povezano sa školstvom. Ono što se traži i ono čega nema, to bi se trebalo poticati. Međutim, ja se ovim zanatom bavim 15 godina. Mene za sve te godina nikada nitko ništa nije pitao na tu temu, a ista je stvar i kod mojih kolega, kaže Šporčić.
Kakva li sudbina čeka stare zanate, na žalost, lako je za pretpostaviti. Naravno, ukoliko se uistinu ne počnu provoditi najavljivani programi reforme obrazovnog sustava i ne pojača se suradnja škola, obrtničkih komora i samih obrtnika.