Oscar Wilde i njegovo djelo "preslikano" je zahvaljujući dramaturginji Ani Polić na karlovačko društveno platno tridesetih godina prošlog stoljeća, a redatelj Mario Kovač i više nego sjajno odradio je posao stvorivši tako osjećaj da je "Ernest" zapravo baš naša današnja sudbina.
Sjajna glumačka ekipa osigurala duhovitost i vrckavost
Koliko nam je važno biti "hoch" , imati "hoch" ime, a onda i biti "netko" ili imati "nešto", ali kako i danas volimo raditi razliku između ruralnog i urbanog, sela i grada, najbolje su na pozornici Zorin doma prikazali sjajni glumci. Svojom duhovitošću i šarmom, ali i vrckavošću predstavi su dali super "štih" i stvorili osjećaj svevremenske priče s modernim prizvukom.
Peđa Gvozdić kao Ivan Generalić, Vanja Gvozdić kao Otokar Mihanović, Barbara Rocco kao gospođa Agneza, Katarina Baban kao gospođica Grozdana, Katarina Strahinić kao gospođica Drakulić, Petra Cicvarić kao Dragica, Giullio Settimo kao velečasni Caruso te Nino Pavleković kao Marko/Darko, karlovačkoj su publici priredili uistinu duhovitu i opuštajuću predstavu za koju već sad možemo s pravom reći da će postati pravi hit. "Važno je zvati se Ernest" karlovačkog Zorin doma predstava je koju se nikako ne smije propustiti. Bravo!