Danas odajemo priznanje svima onima koji su u prvim danima borbe za slobodu i borbe za hrvatsku državu bili spremni dati vlastiti život i zdravlje, naglasio je.
– Prije 26 godina dogodila se ona jedna podjela gdje su svi zauzeli svoje strane i napokon javno rekli što misle o stvaranju hrvatske države. Vrijeme Domovinskog rata, ne samo u Karlovcu nego i u cijeloj Hrvatskoj, je bilo vrijeme patnji i žrtvi. Danas, 26 godina poslije kao da smo to nekako zaboravili. Čini mi se da bi bilo dobro da svi zajedno posvijestimo onaj duh koji je tada vladao i pokušamo ga vratiti u ovo naše vrijeme.
Na spomenik poginulim braniteljima vijence su danas položili predstavnici Oružanih snaga, Grada Karlovca, Karlovačke županije, MUP-a, Generalskog zbora, braniteljskih udruga, obitelji poginulih, stanovnici Turnja i mnogi drugi.
U programu obilježavanja prvog i jednog od najžešćih napada na Karlovac sudjelovali su i učenici OŠ Turanj. Tog 4. listopada 1991. u 13:14 sati nastavu za više od 400 učenika od 1. do 4. razreda je prekinula uzbuna. Sjećaju se toga učiteljica Irena Lukešić i Dubravka Kralj.
I učiteljice se prisjetile dana napada
– Djecu smo stavili gdje smo mogli na najsigurnije mjesto u podrum, hodnik škole. Neki su roditelji koji su bili bliže došli po svoju djecu, a nekoliko učitelja, među kojima sam bila i ja, bili smo hrabri jer nismo znali što nas čeka pa smo strpali djecu iz Zastinje, Goljaka, Sajevca, Logorišta u auto i vozili kući, u ratnu zonu. Nismo uopće znali što se događa 500 metara dalje, kaže učiteljica Lukešić.
Učiteljica Kralj je tada radila u područnoj školi Ladvenjak. Zbog ratnih zbivanja djecu su ranije pustili kući, a ona je otišla u matičnu školu.
– Došla sam popodne vidjeti kolegice što se događa u školi Turanj. Bili smo iznenađeni i šokirani svime što smo proživjeli ovdje.
Početak današnjeg obilježavanja obilježili su topovski plotuni koje su ispalili Karlovački streličari. Potom su školarci pustila bijele balone, a nakon programa pušteni su i golubovi. Njih 26 nevoljko su izašli iz kaveza oko kojeg su se okupila djeca i novinari.
Djeca koja su danas pustila u zrak bijele balone te 26 bijelih golubova ratnih zbivanja na Turnju se ne sjećaju jer rođeni su desetljećima kasnije. Znaju samo ono što im prenose drugi. A učiteljice poput Irene i Dubravke neće im dozvoliti da zaborave.
– Hoćemo da se sjećaju. Nikad nismo sumnjali u povratak pogotovo kada smo vidjeli tko nas brani, ponosno nam kažu.