– Gorska služba spašavanja zasnovana je na volonterskoj osnovi i tendencija je da se zaposli samo manji broj profesionalaca koj bi odrađivali administrativne poslove koje inače članovi ne stignu, ali da samo spašavanje i dalje bude na volonterskoj osnovi – kazao je pročelnik HGSS-a stanice Karlovac Zlatko Balaš.
I o potražnim psima, a ponosni su što ih imaju pet, najviše od svih stanica u Hrvatskoj, brinu “volonterski”, sami.
– Nisu osigurana sredstva, a bilo bi dobro kad bi se mogli sponzorirati hrana i veterinarske usluge, jer mi, inače, i sve troškove za obuku pasa plaćamo sami – primjećuje Balaš.
Novim zakonom, kaže, stvari bi se ipak trebale poboljšati.
– Županija, općine i gradovi su nam za ovu godinu osigurali određena sredstva, ali to nije dovoljno za cjelokupan rad naše Stanice. Zato pokušavamo raznim donacijama, sponzorstvima “pokriti” ono što ne možemo osigurati iz tih sredstava. Najbitnije nam je da imamo novca za akcije i obuku članova, znači za stručno usavršavanja, a ovo sve drugo koliko se uspijemo pokriti – priča Balaš, dodajući kako bi im godišnje za rad trebalo oko 1,5 milijun kuna, a da su dobivali oko 150 tisuća kuna.
Primjerice, zahvalni su što su dobili na korištenje prostor od Doma zdravlja, no valjalo bi ga urediti, a potrebno ima je i bar jedno terensko vozilo. – Velik nam je problem što naša Stanica nema ni jedno službeno vozilo; imamo na korištenje jedno vozilo HGSS-a, dok se ne ukaže potreba da ode iz Karlovca, tako da ne možemo ozbiljno računati na njega u akcijama, moramo ići svojim automobilima. To nam je veliki nedostatak; treba nam terensko vozilo da možemo doći što bliže unesrećenom i da ga možemo čim kvalitetnije zbrinuti – naglasio je Balaš i dodao da su župan i gradonačelnik obećali nabaviti vozilo za GSS.
Kinolog Marinko Alić, koji je lani ponudio Gradu Karlovcu projekt prihvatilišta i azila za pse koji bi sadržavao i dio za školovanje potražnih pasa, ide i korak dalje. Smatra da bi barem onim pripadnicima GSS-a koji rade s psima Grad ili Županija trebali osigurati plaću.
– Pošto znam zahtjevnost školovanja takvog psa i zahtjevnost održavanja u radnoj kondiciji, mislim da bi taj čovjek trebao biti na platnom spisku jednog grada ili jedne županije. Bio bi tada opterećen nekim drugim životnim stvarima, znači bavio bi se isključivo time, očigledno, izuzetno korisnim poslom, vidimo to i na jučerašnjem primjeru – smatra Alić.
Drži da bi Grad, ako, primjerice, izdvaja novac za sportske učitelje, trebao bi to činiti i za članove GSS-a.
– To su ljudi koji su stvarno 24 sata na raspolaganju! Grad ima stavku za trenere, stručne osobe u društvenom životu itd., na plaći su iz proračuna. Oni ne moraju funkcionirati od 0-24; nitko neće trenera nogometa dignuti u ponoć i reći: “izvolite tamo otići se igrati s dječjicom!”, a ovog se čovjeka diže od 0 do 24 zajedno s psom. Govorim o ozbiljnosti i društvenoj korisnosti jedne takve osobe, a ja bih ih u Karlovcu poželio barem dvije, tri, da uvijek imamo na raspolaganju. Jer, koliko je meni poznato, godišnje nestane oko 800 ljudi – poručio je Alić.