U iščekivanju Kristova rođenja, na Badnjak, u Hrvatskoj je niz običaja poput unošenja panja “badnjaka” koji gori na ognjištu tu noć, božićne svijeće omotane trobojnicom, posipanje slamom.
Iako Crkva ne zapovijeda post i nemrs, tradicija je da se čovjek pročisti baš bezmesnim jelima, kako bi mogao istinski doživjeti Božić, pa će se na trpezama, najčešće, naći riba.
Badnjak u gradu, naravno, sačuvao je samo dio seoskih običaja, ali slavi se uz bor, uz kućne jaslice, uz pjevanje ili slušanje božićnih pjesama i uz posebno pripravljenu večeru.
Sudjelovanje na polnoćki smatraju važnim i oni koji ne odlaze redovito nedjeljama na misu. Takvo božićno slavljenje badnje večeri drago je i onim ljudskim bićima, koje svoje kršćanstvo nisu razvile do pune zrelosti. Božić i njih dosiže, a božićno čestitanje je izraz da prihvaćaju kršćansku poruku o miru, ako i zastaju pred porukama o Bogu i čovjeku.