– Ostvarili smo i više nego što smo si zadali jer nismo htjeli reći da tražimo točno mjesto pogibije Mirka Seljana zbog toga što nismo znali hoćemo li to ostvariti zbog teških uvjeta. No, to smo ostvarili i to je zaista možda i najveći uspjeh Centra do sada jer doći na točno mjesto pogibije i saznati mnoge još vrijedne informacije… – rekao je Postružnik.
Kanjon Pichko točno je mjesto Seljanove smrti, a naziv je dobio vrlo vjerojatno po psovki koju je Mirko vrlo četo koristio u ljutnji.
– Zaključili smo doista da to ne može biti drugo mjesto nego taj čuveni kanjon koji nosi pomalo, eto tako, atraktivno ime ostalo iz prošlih vremena koje je nadjenuo Mirko Seljan u jednim tako, dosta teškim prilikama kada čovjeku nije bilo svejedno pa se ponekad javi i psovka. Eto, to je u Peruanaca do danas ostalo i oni ne znaju da je to jedna pogrdna riječ. Ali bitno je da je sam kanjon otvoren sada za još dodatna istraživanja jer se tamo otkrio i jedan tunel koji bi pripadao kulturi Chachapoyas, a to otvara mogućnost da postoje i gradovi u prašumi na vrhovima brda – rekao je Postružnik.
U tri tjedna ekspedicije u Peruu sastali su se s generalom Zlatarom kojem su uručili priznanje CEIKA, svjedočili pripremama za dolazak kardinala Josipa Bozanića u Peru, a po prvi puta na svojim putovanjima CEIK-ovci su bili i kumovi djetetu.
– Najdraže od svega nam je to što smo kumovali jednom djetetu, malom Mirku Navarru koji će ponosno u Pachizi, u toj dalekoj zemlji, nositi ime našeg istraživača – naglasio je Postružnik.
Članovi ekspedicije gradonačelniku Škrgatiću nose pismo iz Pachize, te se nadaju da će se pored kulturne uspostaviti i gospdarska suradnja dvaju gradova. Ubrzo nakon dolaska, naglasio je Postružnik, započet će montaža snimljenog materijala s ove, ali i svih prethodnih ekspedicija CEIK-a u Južnoj Americi.