– Moj stav je da ugljični dioksid nije doveo gospodina Martinovića u stanje u kojem je – rekla je Cvitković.
Kazala je kako to mišljenje dijele i brojni kolege kemičari s kojima je razgovarala o ovom slučaju teškog stradanja 64-godišnjeg Karlovčanina, no napomenula je da oni nemaju sve informacije jer nisu bili na terenu, te da govori teoretski.
Pričajući o tome kako bi kemičari mogli pomoći u rasvjetljavanju misterija smrada te večeri, Cvitković je kazala kako bi ona, kao kemičarka, napravila pokus i pozvala ljude koji su te večeri osjetili smrad.
– Za to postoje laboratoriji, sve se to može interpretirati, zato jesu laboratoriji! Čovjeka koji je bio na licu mjesta – ja bih tako – pozvala bih ga, pokus napravila i pitala je li to, možda, bio takav miris? Zato smo mi kemičari, mi to moramo raditi jer, inače, govorimo na pamet – naglasila je Cvitković.
Ali boji se da je u ovom slučaju priči sada kasno za sve, jer je odmah trebalo uzeti uzorke vode, zraka i tla.
Smatra da je u ovoj priči zakazala struka, ali napominje i što bi ona učinila da je bila na mjestu događaja.
– Da sam bila tada tamo, sigurno da bih odmah reagirala i uzela vodu odmah! Jer, prvo, ako se radi o amonijaku, on je vrlo topiv u vodi i za 10 ili 20 sati neću ništa naći! Isto tako, analiza tla… Mislim da je struka zakazala, da je sve išlo presporo! Ne znam, valjda je jedan drugoga čekao… – mišljenja je Mirica Cvitković.
Upitana da objasni čime bi, možda, moglo rezultirati spajanje amonijaka i ugljičnog dioksida, objasnila je da nastaje spoj koji se zove amonkarbonat.
A taj spoj u vodi disocira na ureu i na vodu, objasnila je ova kemičarka, napominjući i da je Grabica jedna takva površina s vodom, pa bi miris na koji su se ljudi žalili, mogao podsjećati i na miris uree.
– I CO2 i NH3, odnosno amonijak, tada nastaje spoj koji se zove amonkarbonat. A on u vodenoj otopini disocira na ureu, to je mokraćevina, i na vodu – pojasnila je Cvitković.
Ova kemičarka naglasila je da bi trebalo uzeti u obzir i mogućnost učinka nekih drugih tvari koje se koriste u pivarskoj industriji i o kojima se ovih dana moglo čuti. Jer, kaže, i te tvari mogu reagirati.
– Kaže se da ima u Pivovari – a ja tu nemam potvrda, to je samo iz priča – da raspolažu s HCl, da ima nekih pesticida… Sve to može reagirati – napomenula je Cvitković.
Također, podsjetila je i na činjenicu da se u Grabici nalaze otpadne vode.
– U otpadnim vodama ima i metana, amonijaka H2S, fosfina. U većini tih otpadnih voda te se tvari nalaze – rekla je Cvitković.
Gostovanje ove karlovačke kemičarke izazvalo je pravu navalu na telefone Radio Mrežnice, a osim laika, s njenim su se razmišljanjem složili i brojni ljudi iz kemičarske struke, dajući na taj način svoj obol rasvjetljavanju slučaja trovanja Zdravka Martinovića.