A je to 11

Naletjeh neku večer na dokumentarac o legendarnom slijetanju i šetnji po Mjesecu, što je obaviše ona tri Amera koncem šezdesetih. To je bila priča o problemima koji su pratili taj let i s koliko sreće je to sve okončano, a stalno su prijetile „sekunde do katastrofe“.

Dakle, ogoljena istina, brutalna tehnička analiza bez onog ružičastog omotača i glamura koji je pratio taj poduhvat kojim je USA htjela pokazati Rusima da oni mogu bolje od Lajke i Gagarina koji su “vasionom” samo kružili ,kako bi to rekao u pjesmi, moj Joža- „ki satelit“ .

Ja ću sadržaj prepričati po sjećanju, na način kako bih to ispričao kao pričicu klincima kojima pečem kestene, a da se skrati vrijeme dok prvi vrući kesteni ne budu spremni za kušanje..

Dakle, sve je od početka krenulo traljavo. Lansiranje, nakon legendarnog odbrojavanja, i bojazan stručnjaka na zemlji da neće uspjeti poletjeti, jer su u zadnji čas zaključili kako nekakvog ključnog ulja valjda nema dosta i da se prebrzo zagrijava…Kao na Fići, kad ga gariš kilometrima uzbrdo !? Ipak, sve je izdržalo, letjelica se vinula u visine, odvojila baš na vrijeme i trojica odabranih poletješe put tamne strane zemljina satelita.

Ubrzo je nastala prva frka. Počeo se paliti nekakav sigurnosni alarm. Onako, sam od sebe…Kao kad pokraj banke protrči mačka i upali alarm…Ovi gore, lete pizde i pitaju, a ovi dole u Houstonu muljaju i nemaju pojma što se događa. Onda su se sjetili nekakvog tipa, koji ih je na to upozoravao dok su vježbali simulirajući let…E, njega nije bilo u komandnoj sobi, jer se nešto posvađao s šefom parade, poslao ih u “tri lepe” i pokupio se uvrijeđen – doma. Po hitnom postupku su ga dopremili u kontrolnu sobu, a on je naravno znao koju šifru treba ukucati u tadašnje primitivno računalo, da iritirajući i zloslutni alarm prestane tuliti i žmigati. Nekako su ga nagovorili da ne opstruira ,jer, govorio je on njima, a nisu ga doživljavali, već da napiše čarobnu formulu, onako kao prof.Baltazar…

Upisali, alarm stišali, leti dalje posado hrabra, a ovi dole zapljeskali su štreberu s debelim staklima i obećali da ga neće više shvaćati kao dosadnu , pedantnu inženjersku uš .

Lete ovi kroz zvijezde, kad primjetiše ,čak golim okom da ih nekakva letjelica uporno prati, valjda s njihove desne strane !? Pitaju ove dole, ekipa pojma nema…!? Kažu, valjda vam se pričinjava !? Ma, nema šanse, evo vidimo ga, sad ćemo slikati…Dobro, dobro, petljaju zemljani, valjda je nekakav ruski brod, oni isto lete ovih dana visoko.. Da nije NLO ? Ma nije, valjda vas taj tlak gore ometa, pa vidite i ono čega nema…Nakon nekog vremena, izgubili su misterioznu letjelicu iz vidokruga i čekali da se ušuljaju u Mjesečevu orbitu, a onda po planu.

Kad su odabrana dvojica ušli u onu sondu,lunarni modul koja se odvojila od matičnog modula , počeli su novi problemi…Gore je nešto puhalo, ono kao ispod Velebita pri marčanim burama, pa nikako da upere svoj brodić prema „“Moru tišine“, mjestu idealnom za ateriranje… Brusili oni tako iznad Mjeseca, stalno gubeći pravac, pa su potrošili skoro sve gorivo predviđeno za taj zahvat…Kad su Buzz i Neil vidjeli da neće naći točku na koju su krenuli, sletjeli su na prvo slobodno i ravnije mjesto.. Mislim, kao da je gore parkiralište prepuno, pa pazi kud parkiraš da te kakav mjesečev pauk ne odnese ili ti zalijepi kaznu za brisač!?

Kaj na Mjesecu ima policije i pauka?-zinuše mali radoznalci, čekajući kestene vruće….Ma, nema ,šalim se..

Pričaj striček Damir kaj je dalje bilo !

E, kad su sletjeli, onda su nekako izvadili sve kaj treba za akciju ,koja je ispala baš „Mujo kuje konja na mjesecu“!?

Konja? Nilskog ili Mjesečevog?

Ma, zaboravite, to je pjesma…da, razviše zastavu, poslikaše i posnimiše sve, izrekoše one legendarne riječi o koračićima, pokupili kamenje i pijesak za analize i to, je bilo to… A je to !?

Vrijeme je isteklo, valjalo se popeti u letjelicu, pa nazad. E, tu je nastao gadan problem, Armstrong onako nespretan u onom skafanderu je prilikom izlaska zapeo za prekidač kojim se pali taj stroj, pa ga nisu mogli pokrenuti…A, taj se motor ne pali na guranje…Uostalom, samo su bila dvojica, a nigdje u blizini birtije da zamole ekipu da ih gurne

Šalite se striček Damir ,pa na Mjesecu nema birtije..

I da ima, Capak bi je zatvorio.. Ali, ajmo dalje…Dakle ako ne upale, ostaju tamo i to im je sigurna smrt !?

Jel došao Supermen i pomogao, pita mališa, fan letača s ekrana..

Ne, nego je Buzz, slučajno u đep stavio penkalu (ništa bez izuma Hrvata), pa s njom uspio stvoriti prijenos struje i kresnuo motor te sonde koja ih je vraćala na matični brod..

Uhhhh, Houston je čuo za problem, ali mogli su samo moliti Boga da im nekako pomogne…

Kad su doletjeli i spojili se s Collinsom, tu su uglavnom problemi prestajali…Goriva su imali, alarm ,koji se i dalje palio, obuzdali su, nije ih više pretekla nikakva letjelica uljez, Nixon je izvadio jedan od dva pripremljena govora (onaj s happy endom), pa su bućnuli u Tihi ocean, a onda postali legende zauvijek.

Kad se sve zbroji, što je moglo poći po zlu, ispada da je samo Grunfovska snalažljivost jednog od njih i blago neznanje svega što im prijeti, rezultiralo povijesnim uspjehom.

Kesteni su taman bili gotovi, a mojoj priči bilo je vrijeme za odjavnu špicu…

Vruće kestene u obliku šetnje po Mjesecu, ljudima se više nije vadilo…