Ajmemenistan

Najnovije bravure i akrobacije naših vrlih dužnosnika, koje imaju cilj privući te proklete investitore, koji nas očito mrze i ne zarezuju ni za ‘suvu šljivu’, jamačno će uspjeti! Uvjeren sam u uspjeh mjera, akcijskih planova, radnih tijela, koja će valjda, zajedno s onim famoznim Uredom za useljenike, nepogrešivo detektirati poslovne ljude i subjekte pa ih, nakon obilnog ručka, koji je u opisu njihova djelovanja (izjava J. Klisovića na tv-u), pohrliti i požuriti investirati u resurse koji im se nude! Na stranu troma i glomazna administracija, nejasni brzopromjenjivi zakoni, takse, razne zamke na koje strani poslovnjaci nisu naučili i, na kraju, legendarni ‘pasword’ za uspješno poslovanje u Hrvatskoj, pitanje: A ima l’ tu mene? ili Gdje sam tu ja?…

U bjesomučnom lovu na investitore ne zaostaje nitko pa ni predsjednik Josipović. Njegov put u Turkmenistan s predstavnicima još 17 tvrtki najavljen je kao još jedan od izleta s kojeg će se vratiti s tolikom ponudom za investiranje u Hrvatsku, da će zrakoplov jedva nositi tolike milijarde novaca spremnih za ubrizgavanje ‘introcroatozno’… Jedva smo se oporavili od Katara pa i Mesićevih kirgistanskih ulaganja. E pa stanite ljudi malo na loptu. Ako je to svjetlo na kraju tunela, onda smo stvarno (uz dužno poštovanje prema navedenim zemljama) u ‘Ajmemenistanu’, ‘Kukumenistanu’, ‘Bananistanu’… Ne liči li to vama na udaju stare cure, koju nitko u selu neće, pa roditeljima nije preostalo ništa, nego pokušati ‘uvaliti’ malu nekome iz devetoga sela, koji ne zna da je udavača puna ‘falingi’? Mali skeč ja zamišljam ‘vako:

– Evo ,domaćine, to je ta djevojka – zbori Predsjednik bijele kose, držeći pod rukom 24-godišnje djevojče.

– Hm, hm, kh, kh – značajno se nakašlje turkmenistanski crnokosi Predsjednik. To je ta hanumica… A što, ona bi se udala?

– Da, spremna je za udaju, želja joj je da vaše investicije uđu u nju! Sad je potpuno spremna, nije više nezrela i mlada, baš utaman! ‘Ajde, okreni se malo, Hrvatina, prošeći da te momak vidi!

– A jesu li već ulagali u nju? Kako ćemo znati da je časna, poštena i, ovaj… nevina!?

– Ma, dajte, to su nevažne sitnice! Istina, neki su pokušali ulagati u nju, ali nismo bili zadovoljni penetracijom svježeg kapitala u nju, a bogme nije se ni oplodilo i stvorilo novu vrijednost. Znate, kako došlo tako i prošlo…

– A što imate za miraz, da znamo da je dobra partija za udaju? Eto, neki dan bila Bugarska, oni nam daju pola plaža na Crnom moru pa još razmišljamo…

– Evo, tu je popis miraza: Plitvice, Pelješac i ostalo je još nekoliko otoka i potoka!

– Nije loše, nije loše, ali mala vam je malo zapuštena, neuredna! ‘Ko bi rek’o da je to europska gospodična, nije valjda da pije, drogira se…?

– Ni za Boga miloga, samo zdrav život…

– ‘Ajde, dobro, uzet ćemo je pa nek bude na probi mjesec-dva.

– Hvala vam! Svakako ćete biti zadovoljni!

Naša svita zadovoljno se uputi prema zračnoj luci, a udavača i mladoženja krenuše u pravcu ložnice na probna ulaganja… Neka joj je sa srećom!