‘Ajmo reć !

Znači, kad bi ja znao značenje riječi ¨znači¨, ja bi u najmanju ruku, onako red veličine 100 % bio nekakva, ajmo reć – faca, čimbenik kojeg se, ovoga, znači, nešto pita !?

Evo, tako bi recimo zvučala rečenica kakve svakodnevno slušamo u tzv. javnom prostoru, dakle u medijima, znači.

Predlažem da se u uglu ekrana, umjesto one oznake za koju dob sadržaj nije primjeren, uglavi kakva oznaka da slušanje sadržaja može biti bolno za uši!?

Logotip u obliku magarećih ušesa bio bi prikladan.

Znam i priznajem, svi mi koji govorimo u etere razne griješimo, pogotovo ako sve ide uživo. Nema popravaka, dosnimavanja, ponavljanja.Kao u šahu, kod pravila ¨takac -makac¨. Kad uhvatiš riječ na početku daha, ispucaš je, pa kako joj bilo… Njoj, cijeloj rečenici, tako i onome tko sluša.

Ipak, ovo kako se govori u posljednje vrijeme, teror je na najjače.

Onih 10 minuta u ¨ Dobro jutro Hrvatska¨, oko 8.50 h, kad prof. Marko Alerić ima jezične savjete trebalo bi ubaciti svaki dan u program, jer očito malo je to, a i slabo se prima u mozgovima govornika raznih.

Poštapalice su, nekakva jezična prva pomoć kad se govori, a ne ide baš tečno, jer govornik nije siguran u ono što govori, pa kako bi izbjegao duge pauze i zamuckivanje ispaljuje tu poštapalčad u obliku prekomjernog granatiranja slušatelja ili gledatelja.

Malo sam se potrudio pa gledajući emisije u prajm tajmu bilježio najčešće poštapalice i fraze kojima se koriste govornici razni. Od zastupnika, ministara, do bakica na placu.

Uvjerljivo najviše se poseže za ¨znači¨!?

Označavaju u svakom dijelu rečenice…Čim nestane pridjeva, glagola, onda ide – ¨znači¨ . ‘Ko jači taj – znači!?

Onda – ¨ovoga¨. Koga pobogu ? Čak je i stari dobri ¨ovaj¨ ustuknuo pred misterioznim ¨ovoga¨. I onaj preglas eeaaaeea, nestaje.

Ovoga je veznik i bezveznik. Sve mu grebem.

Evo. O evo- luciji sam napisao zaseban (o)blog. Osim što s evo počinje svaki drugi tekst na portalima, gdje vas mame da otvorite tekst, a radi se uglavnom o nebitnim informacijama, poput Evo gdje gledati derbi Slaven Belupo – Varaždin, ili nešto slično…

Najčešće se poštapalicom evo koriste župnici, pa i biskupi. Ne budi lijen, za jedne sam mise nabrojao 56 puta izgovoren evo, a nije bila riječ o Evi ni Adamu…

Evo idem za pokoru izmoliti nekoliko Očenaša…

Onda ono neobjašnjivo ¨kak se zove?¨.Pa, ¨ajmo reć¨, od toga jedino je iritantnije ono ¨to te ja pitam¨, a to sam čuo i u jednoj tv reklami…

Znači, ajmo reć da ovoga ili onoga, ovaj, zaista, evo, zapravo, dakle, znači, da ja sad ne znam kak’ bi završio ovaj tekst.

Ponestalo mi poštapalica, pa mi javite koju da se iskobeljam iz ovoga, znači!