Ako ne znaš šta je bilo: 31. ožujka 1991. godine Krvavi Uskrs

Danas je obljetnica Krvavog Uskrsa, 34 godine od 31. ožujka 1991. godine i sjećanja na prvu žrtvu, mladog hrvatskog redarstvenika odnosno policajca Josipa Jovića koji je poginuo na Plitvicama.

Dana 31. ožujka 1991. godine na Plitvicama su pobunjeni Srbi uz potporu JNA ušli u sukob s hrvatskim redarstvenicima, prije toga presjekli cestu balvanima i barikadama, a onda se i pobunili oružjem protiv Hrvatske. Počeo je rat.

Prva žrtva Domovinskog rata u tom sukobu hrvatski je redarstvenik Josip Jović. Bio je pripadnik policijske postrojbe koja je 31. ožujka iz Zagreba upućena na Plitvice kako bi pomogla kolegama koji su trebali zavesti red u tom kraju.

Na koranskom mostu pobunjenici su istaknuli zastavu tzv. SAO Krajine i Jugoslavije, a na Plitvice je poslano 75 hrvatskih policajaca.

Prema službenim policijskim zapisnicima tada je uhićeno 29 osoba, među kojima i Goran Hadžić, član Glavnog odbora SDS-a i Borivoje Savić, tajnik Izvršnog odbora SDS-a Vukovara. Oni su navodno “slučajno” tuda prolazili jer su krenuli na sastanak u Korenicu. Kod obojice je pronađeno vatreno oružje.

Dan poslije “Krvavog Uskrsa” u Plaškom je, zajedno s nekolicinom pobunjenih Srba, zarobljen i Momir Lazić, “novinar” iz Karlovca, koji je nosio motorolu s ukucanom frekvencijom na kojoj su hrvatski specijalci održavali vezu tijekom akcije. Motorola je oduzeta kao dokazni materijal, međutim, ubrzo je tajanstveno “nestala” iz PU Karlovac…

Plitvice su na neki način ujedinile u sebi sve dotadašnje akcije specijalne policije: u Pakracu, Glini, Petrinji, Jasenovcu, Karlovcu… a pogibija Josipa Jovića, prvog hrvatskog redarstvenika, daje joj posebnu važnost. Taj je isječak novije hrvatske povijesti nagovijestio da će bitka za hrvatsku slobodu i samostalnost biti teška i krvava. Kasnija događanja to će i potvrditi. Upravo je taj tragični događaj ostao zabilježen u našoj povijesti kao Krvavi Uskrs. Povijesti koju ne smijemo zaboraviti jer samo tako možemo biti sigurni da se neće ponoviti

O Krvavom Uskrsu Hrvatski vojnik piše:

Zemljom su se počeli događati mitinzi o navodnoj ugroženosti, pokušavalo se uvesti izvanredno stanje, podmetane su eksplozije, širile su se prijetnje i neistine, balvani i strah, nagoviještao rat i nasilje…

Mlade hrvatske Oružane snage, tad polako nastajući u okviru Ministarstva unutarnjih poslova, kao specijalne postrojbe MUP-a, što je u to vrijeme bila jedina legalna mogućnost, kao najobučenije i najorganiziranije morale su se tomu suprotstaviti. Upravo je jedna od prvih bila akcija na Plitvicama. Poslije se pokazalo i prijelomna.

Akciji hrvatskih specijalnih postrojbi prethodio je “miting istine” na Plitvicama, u organizaciji srpskih ekstremista, na kojem se zahtijevalo da Nacionalni park Plitvička jezera ostane u sklopu tzv. SAO Krajine. Idućeg je dana uslijedila još jedna nezakonita odluka o smjeni rukovodstva Nacionalnog parka i početak teroriziranja radnika koji nisu bili srpske narodnosti. Na područje Plitvica, poznato u svjetskim razmjerima po prirodnim ljepotama i pod zaštitom UNESCO-a, stigao je autobus pun ekstremista iz Knina… Upadaju u upravnu zgradu Nacionalnog parka, blokiraju glavnu državnu prometnicu prema jugu, na Koranskom mostu na ulazu u park osvanula je zastava tzv. SAO Krajine…

U to se vrijeme na Plitvicama odmaralo nekoliko desetaka domaćih i stranih gostiju, ne sluteći kako će im se Uskrs 1991. po mnogočemu usjeći u pamćenje.
Događaji su zahtijevali neodgodivu intervenciju. Na mladim hrvatskim redarstvenim snagama bila je neizvjesna zadaća uspostave reda i mira na području parka.

Petstotinjak pripadnika Jedinice za posebne zadatke MUP-a RH Rakitje, kojima je zapovijedao Josip Lucić, Antiterorističke jedinice Lučko pod zapovjedništvom Marka Lukića, te Posebne jedinice policije Kumrovec, koja se uputila pomoćnim pravcem, krenulo je noć uoči Uskrsa put Plitvica.

Inače, valja naglasiti da umirovljeni general Željko Sačić stalno napominje i pripadnike ATJ Sljeme pridodane ATJ Lučko koji su sudjelovali u ovoj akciji

No, pred svitanje 31. ožujka na glavnom pravcu kretanja kolona vozila s hrvatskim specijalcima napadnuta je iz zasjede nedaleko od plitvičkih hotela.

Vatra je otvorena iz okolne šume, a u autobus pun hrvatskih redarstvenika ulijeće tromblonska mina, koja srećom, zbog neizvučena osigurača, nije eksplodirala. Slijedi munjevit izlazak iz vozila, lijeganje uz cestu, otvaranje vatre u pravcu iz kojeg je pucano i polagano napredovanje po gustoj magli i duboku snijegu koji je tog Uskrsa okovao Plitvice….

Sukob je potrajao nekoliko sati. Nažalost, u akciji neprijateljski metak smrtno ranjava 22-godišnjeg hrvatskog policajca Josipa Jovića, pripadnika Jedinice za posebne zadatke MUP-a RH Rakitje. Prema riječima suboraca, bio je najistureniji u napadu. Unatoč brzoj intervenciji saniteta, Jović dolazak do bolnice nije izdržao… Još je desetak hrvatskih policajaca ranjeno…

Ipak, napadači su bili prisiljeni na povlačenje. Prema policijskom izvješću uhićeno je tridesetak ekstremista, među kojima i Goran Hadžić, član Glavnog odbora Srpske demokratske stranke, i Borivoje Savić, tajnik Izvršnog odbora SDS-a Vukovara. U novinskim isječcima iz tog vremena stoji da su krenuli na sastanak u Titovu Korenicu. S oružjem za pojasom i ostatkom arsenala skrivenim u vozilu!
Kao što će to biti redoviti scenarij u sukobima koji su uslijedili, dok se otvoreno nije stavila na stranu onih koje je dotad zapravo cijelo vrijeme pokušavala zaštititi, na Plitvice stiže i Jugoslavenska narodna armija s više transportera, oklopnih vozila i tenkova. Navodno kako bi osigurala prekid vatre. Kako će vrijeme pokazati, zapravo s ciljem zaštite srpskih ekstremista.

Hrvatskim je snagama postavljen ultimatum da napuste Plitvice. No, zahtjev je odlučno odbijen. Na pregovorima je odlučeno da pripadnici specijalne policije MUP-a na Plitvicama uspostave policijsku postaju, koja je stavljena pod nadležnost Policijske uprave Gospić te nakon njezina uspostavljanja napuštaju područje parka.
Iako je akcija specijalnih postrojbi MUP-a na Plitvicama bila ograničena karaktera, a u ukupnosti svih budućih događanja relativno mala opsegom, bila je to prva takva akcija, nadasve uspješna, koja pozitivnim učincima uvelike nadilazi svoju važnost u oružanom smislu.