Amateri

Predlažem da glavni moto ove, balave još 2008., bude – “Amateri svih zemalja, ujedinite se!”

Amaterizma svuda oko nas, jednako kao i magle u istoimenoj Josipinoj pjesmi. Jasno je to kao dan, ali ovih dana nastupila je eskalacija postupaka amatera svih vrsta, boja i dezena…

Imamo “ZERP”. Imamo ga jednako kao i prije nego što smo ga službeno imali. Isto more, isti ribari, ista granica i pasivno promatranje Talijana koji love kad im se digne… Paške soli na rep… Podsjeća me taj (za sada) amaterski potez Vlade na psa koji istovremeno ljuto laje i maše repom! Onako, ja lajem, al´ ne bojte se, ne grizem. Pa, vidite da mašem repom. A lajati moram, reda radi. Tako da zaslužim ručak (glas na izborima). Tako je ZERP postao “Z REP-om” mrdat´ lijevo-desno. Profesionalnim ribarima pomogli su amateri, koji nisu u stanju provesti u praksu zakon koji su oni, slušajući profesionalce – oceanografe, “Rudolfe” i ostale učene glave, jednoglasno usvojili, pa mu svečano nazdravili. A provedba!? Jebiga, nemojte sada napinjati s tim, tek smo sredili veprove, Markača, Jubito, a glava još boli od dočeka …

To što je Markač zalegao u tvrdu hašku postelju, valjda može biti djelo vele-amatera. Briljantno ostvareno, nema što. U zemlji ovoj svatko može biti sve… Manekenke i žene fudbalera pišu knjige. Dakle, one su kolegice Tomiću, Jergoviću, Milleru, Dostojevskom… Pjevačice su TV voditeljice, TV voditelji su pjevači i plesači. Glumci su sve naprijed nabrojano, a po potrebi mogu biti i gradonačelnici, zastupnici, veleposlanici, ma, sve oni znaju i mogu… Jebate škola i nauk, pa političar nije zvanje, to ti je ono… kako bih rekao – umjetnost preživljavanja u čoporu i stvar navike povijanja leđa, njuškanja ispušnih otvora guzonjama i, ako treba, uvlačenja u iste, bez straha od gušenja. Treba još samo nabaviti odijelo i kravatu pa pravac Skupština, Vijeće, Sabor…

“Amateri maleni, vi ste vojska prava, kud´ vi prođete, tu ne raste trava! Smrt profesionalizmu, a sloboda narodu – amateru! I mene će moja mati amaterom zvati!”

Kad vas opljačka lopov profesionalac, ajd´, nek´ mu bude. Učinio je to baš po pravilima struke i nekako vam je lakše jer znate da ništa niste mogli učiniti. Ali, malo je danas takvih… Lopovlukom se danas bavi svatko. I prolupali borci, domska djeca, narkomani u apscinencijskoj krizi, doktori, fiškali, romčad, klošari… galerija likova je beskrajna. Zato im se i događaju svakojake gluposti. Koji bi provalnik, koji imalo drži do sebe, dozvolio da se, nakon ponoćne provale u kuću, opusti pa posegne u hladnjak za ostatkom večere i istrusi preostalo vino iz plastičnog kanistera!? Nakon toga ga “prebaci” pa zahrče snom pravednika, probudi ukućane, koji od smijeha jedva uspiju pozvati policiju, da pokupe tog priučenog provalnika, poput komunalaca koji odvoze smeće svakog četvrtka. Prošli je tjedan jedan takav provalio u trgovinu, uzeo kutiju “Marlbora” i potom sam pozvao “murju”!???? I to je, kao, lopov…

A koliko je bena s najlonkom na glavi pobjeglo glupom glavom bez obzira, nakon što su važno banuli u kladionicu ili apoteku tražeći novac, lijekove ili što već, vitlajući plastičnim, ponekad i pravim pištoljem. Dovoljno je bilo da prodavačica ne padne u nesvijest, već da se malo jače zadere, a ako slučajno ima kakvu letvu, pajser ili vadičep pri ruci, tat se usere k´o grlica pa tutanj van! Što dalje od tih ludih žena, koje se histerično deru, a u stanju su i ozlijediti čovjeka. Neke, bogami, imaju i tešku ruku, a o tankim živcima da i ne govorimo. Nekad je to bilo malo drugačije, a kudikamo ozbiljnije zvanje. Evo, do dan danas ne zna se tko je opljačkao silne pare iz tadašnje poslovnice Ljubljanske banke u Karlovcu, tamo ranih sedamdesetih… Istina, ista banka kasnije je puno perfidnije opljačkala štediše nekadašnjih bratskih republika, ali to su lopovi s plavim ovratnicima, a ovo nije priča o njima…

I za kraj, pao mi je na pamet jedan slučaj petljanja u tuđi teritorij, koji zorno pokazuje kako si svatko može umisliti da sve zna i može. Navodno se jedan bivši konobar bahato i samouvjereno predstavlja kao radijska zvijezda!? E, svašta… Kako je uopće moguće da takav jedan umišljeni uljez zauzima mjesto tisućama mladih i obrazovanih radijskih voditelja, koji godinama ćame na Zavodu za zapošljavanje… I samo zato što takvi amateri mogu raditi posao za koji nisu kvalificirani, događa se permanentni “brain drain”, a tisuće mladih odlaze u prekomorske zemlje i po kojekakvim bespućima dijaspore. I moj brat Robert također… Ali, to nije sve! Imam informacije, bliske tom propalom kelneru, da se drznuo pisati nekakve uratke na internetu i da, ako uhvati vremena, planira izdati knjigu!?

Ma, ja idem iz te smušene zemlje. Amateri me ama-teraju…