Amerikan drimz
Da je svijet postao obično globalno selo, jasno je valjda i zadnjem seljaku, rataru, poljodjelcu… Ma, svima, ma gdje on-line bili. Tako sam i ja tek nedavno saznao da imam živuće rodbine u Americi! Našla ona mene, naravno preko Googlea, kome se očito nitko više ne može sakriti, ma kako malen hodao ispod zvijezda i Velikog gugl oka, koje sve snima i vrijedno bilježi na svoja beskrajna serverska prostranstva.
I tako je Mrs Marry Ann Grifin jednoga dana na svom računalu ukucala ‘Valent’, tražeći obiteljsku lozu svoje pokojne bake, koja se tako prezivala, a ona niti bilo tko njezin nisu znali otkud je Kate (Kejt) Valent dospjela u Ameriku početkom dvadesetog stoljeća. Sve je znala – da je ona doplovila pored Kipa slobode sa sedamnaest godina jer se, nakon smrti majke, nikako nije slagala s maćehom, da su je tamo dočekala dva brata i otpremili je u Saint Louis, gdje su oni već radili u tamošnjim rudnicima, poput svih ostalih imigranata, koji su jedino znali kopati i međusobno se ženiti. Tako je i Kate upoznala mlađahnog Polovića, koji je u Ju Es Ej dojezdio iz Šćulca kod Barilovića, pa se povjenčaše (Marry Ann ima i ‘wedding picture’), te izrodiše hrpu dječurlije, male Amerikance. Jedan od njih otac je od Marry, a ona se, nakon više od sto godina od dolaska djeda i bake u Ameriku, otputila u ‘stari kraj’ pronaći bakine korijene, jer su dedine znali.
Kud će suza nego na oko, tako kud će tražilica nego na mene, kojeg ima u tisuću verzija… O’š na radijskoj stranici, o’š po ‘Minstrantima’, voditeljskim angažanima, naravno i tamburaškim… Kad je Marry Ann zaključila da bi to mogao biti trag, kontaktirala je svoju ovdašnju vezu, gosp. Čaića, on mene, čuk mail simo, čuk mail tamo i eto ga: Marry Ann je nabasala točno na živuće potomke njezine bake! Malo prokopali mi po rodoslovlju i došli do zaključka da je Kate Polovich, djevojački Valent, potekla sa našeg starog ognjišta na adresi Vukmanić 41, što je bio nekadašnji kućni broj (u Austro-Ugarskoj). Kako su iz te obiteljske zadruge podjelom braće nastale još četiri obitelji, sve je dalje bilo jednostavno i lako!
Da bi se uvjerila u sve što smo putem e-pošte razmijenili, unuka Marry Ann sa suprugom i dvojicom sinova doletje u Motel Roganac. ‘Meeting’ je bio vrlo ugodan pa je sutradan posjetila i staro bakino ognjište, groblje, pa rodbinu s dedine strane, sve to slikajući i snimajući. Kako bi prebrodili moj ‘Tarzan – Bandić, Borat english’, angažirao sam stariju kćer, koja je s veseljem pokazala da taj njihov jezik i ovdje mnogi govore čak i bolje nego oni.
Priznajem, pribojavao sam s kako će nas oni doživjeti. Poučen ranijim iskustvima s povratnicima iz ‘Stejtsa’, a pogotovo trećim i četvrtim generacijama, koji pojma nemaju kako se ovdje živi, pa nas doživljavaju kao Apaše ili Navajo urođenike, koji možda imaju struju, a televizori su im jamačno crno-bijeli… Takvi bi nosili perlice na dar, špekule, sličice bejzbol zvijezda i druge tričarije… A kad sam od jednog Johna kao klinac dobio 1(!) US dollar na dar, mislio sam da je moj cijeli svijet… Jednako tako mislio je i on pa se šepurio kao osobni izalanik obitelji Kennedy! Kad sam shvatio da za tu monetu mogu kupiti, ne jednu, nego samo pola kutije žvakaća, osjećao sam se k’o popišan… Više mi je dinara baka davala za gvirc medenjake kod Svetoga Antuna u lipnju.
Srećom, ovi Jenkiji bili su potpuno vremenski osviješteni pa su se ponašali baš kao prava daljnja rodbina, koja se veseli pronalasku korijena, ne radeći od toga Hollywood. Eh, kad smo već kod te ‘tvornice snova’, dobar dio njihove potrage kamerom je ovjekovječio Norris, naravno ne Chuck, već Andrew, povjesničar umjetnosti i redatelj prekrasnih dokumentaraca o Gornjem Bukovlju, gdje se ovaj Londončanin preselio prije nekoliko godina… O njemu se ima štošta za ispričati, jer tako osebujan lik ne stane u redak dva. (O)bložit ću ga uskoro, samo da iskopam još malo podataka. Uglavnom, malo vjetrova iz ‘Santlojza’ (tako su Saint Louis zvali naši rudari) dobro mi je došlo za proširenje vidika i učvršćivanje saznanja da je danas najlakše biti otkriven, pa makar ti korijeni sezali daleko preko mora i, koliko ono, sedam gora. Eto, bolje da nam se javila rodbina iz Amerike, nego kakva banka koja potražuje dug od pokojne šukun babe, a oni preko centralnog računala Svjetske banke našli baš mene kao njezinog jedinog živućeg potomka!
I need you!!!
Sorry, ujka Sam, nema me doma.