Ana je iz Ukrajine u Karlovac stigla prije četiri mjeseca: Želim iskoristiti sve što mi život pruža, htjela bih biti korisna i pomagati
Sa samo 18 godina odlučila je doći u Karlovac i volontirati u lokalnoj zajednici
Entuzijastična zaljubljenica u šminku ima želju svakog dana svojim radom obogatiti društvenu zajednicu. Orginalna i svoja, Ukrajinka Ana Alekisieieva stigla nam je prije četiri mjeseca.
Hrvatsku je, kaže, izabrala u moru drugih zemalja gdje su joj bili ponuđeni volenterski projekti. Pa tako i ovdje, Ana volontira u Centru za mlade u Grabriku, a cilj joj je biti korisna zajednici:
– Mislim kako bi to trebala biti svačija svrha u životu, doprinijeti društvu u kojem živi.
Sa samo 18 godina, ova mlada i hrabra djevojka, odlučila je napustiti rodnu Ukrajinu i upustiti se u novu životnu avanturu. Kaže, nije joj bilo lako, jer svoju zemlju zaista voli. Kuća na selu u kojoj je odrasla, maleni grad iz kojeg dolazi, tradicija i kuhinja bude u njoj jake emocije koje želi prenijeti i drugima:
– Želim Ukrajinu prikazati onako kako je ja vidim, iskrena je Ana.
Mlada sam i mogu sve što poželim
Kao volonterka u Karlovcu, Ana svoja znanja i vještine želi nesebično podijeliti s drugima. Trenutno se bavi inovativnim idejama i savjetima koji bi korisnicima centra pomogla olakšati svakodnevni život:
– Želim pokazati drugima da oni sami doma mogu napraviti nešto, vlastitim rukama. Također, želim im dati savjete i pokazati kreativne načine kako riješiti neke probleme ili situacije u svakodnevici.
Otkriva i kako je 4 godine prije dolaska u Hrvatsku radila kao šminkerica, što ne skriva niti njezin vrlo originalni i drugačiji imidž.
Ružičasta kosa i cirkoni oko očiju dio su njene osobnosti i kako sebe želi predstaviti, a na pitanje zašto se baš odlučila za takvu boju kose, odgovara uz smješak:
– Pa, zašto ne? Mlada sam i mislim da mogu sve što poželim.
Grad na četiri rijeke kao drugi dom
Iako nije najveći i najmoderniji grad, Karlovac je Ani bio prvi izbor gdje želi boraviti u Hrvatskoj.
Privukao ju je upravo jer je manji grad koji ju na neki način podsjeća na dom. Naglašava kako zaista uživa u prekrasnoj prirodi i zelenilu koje je okružuje, sviđaju joj se rijeke koje će zasigurno dobro doći za vrijeme ljetnih vrućina, a dragi su joj i novi sugrađani:
– Ljudi su ovdje jako ljubazni i moram reći da se osjećam stvarno ugodno, a dodaje kako misli da je dobro prihvaćena.
Također, jezik joj ne predstavlja nikakav problem:
– Dosta je sličnosti sa ukrajinskim jezikom, tako da većinom razumijem što ljudi oko mene govore, tvrdi.
O planovima za budućnost još nije razmišljala. Kaže, zbog svojih godina zaista ima vremena i mogućnosti za sve, ali sigurna je da se još neko vrijeme želi zadržati kod nas i istražiti sve ono što joj život ovog trenutka pruža.
L. Grčić