Apstinenti

Ušli smo u Korizmu, pa svi, bili vjernici ili ne, jedva dočekali rastrubiti čega se odriču u ovih 40 dana do Uskrsa. Naravno, kao i u svemu kod nas, i to je nasađeno na krivi gnjurac, pa žali Bože odricanja i suzdržavanja. Vjerovat ću u tu priču da se, recimo, dogodi ovo:

Nitko za vrijeme ovogodišnje Korizme u Saboru nije spomenuo nikakve vojne formacije iz 2. svjetskog rata, a neki se zastupnici požalili da ih pomalo hvata apstinencijska kriza, stoga predsjednik visokog doma ozbiljno razmišlja o formiranju stručnog specijalističkog tima za pružanje psihosocijal(ističke) i svekolike druge pomoći. Neki zastupnici doživjeli su anafilaktički & antifašistički šok, pa im je skupina liječnika zastupnika spasila život pružajući im prvu pomoć, na način da su im puštali isječke njihovih rasprava s Youtube-a iz 2015. i ranijih godina. Najtežim slučajevima dali su tablete i I-phone u ruke i intromozgovno im pustili filmove ‘Bitka na Neretvi’ i ‘Četverored’. Nakon stabilizacije stanja, pušteni su na kućnu njegu, uz stalne vizite liječnika, koji su posvjedočili da je kod nekih stanje vrlo ozbiljno i da će bez hitnog kirurškog zahvata teško vratiti pacijente u normalno stanje.

Javnost se brzo senzibilizirala, pa su na Markovu trgu već najavljeni prosvjedi protiv ove nehumane i neljudske odluke o nespominjanju ustaša & partizana, u Saboru, pa, razumije se, i u javnosti uopće. Očekivano, nastupila je bujica nezadovoljstva, a spremaju se i peticije za vraćanje i rehabilitaciju zabranjenih! Budući se, po zadnjem mjerenju, količina štetnih tvari u zraku, nakon ove odluke, drastično smanjila, Vlada razmišlja da u Sabor pošalje nacrt Zakona o trajnoj zabrani ove za sada privremene odluke.

Novinarske ekipe, razumljivo, pokušale su doći do najtežih slučajeva koje je pokosila ova mjera, ali oni su uglavnom izolirani, pa tek bilježe reakcije njihovih susjeda i daljnje rodbine. Jedan od njih iznio je potresno svjedočanstvo o čudnim kricima, koji dopiru iza zida jednog od oboljelih, koji je na kućnoj njezi! Snimljeno negdje u podsljemenskoj zoni… Susjed (65):

– To više ni za durati, čujte, ja se bum žalil…! Kad su rekli da se bu doselil jedan ugledni zastupnik, sem mislil: super, sad buju asfalta potegli i vrtić odprli il tak nekak’… Al’ brus! On se po celi dan dere kakti pes z nogom u kleščima i popeva nekakve bedaste popevke, kaj nigdar nis čul!

– Kakve pjesme?

– Jučer je zavijal, kakti da je ploču progutal, celi dan isto… Ide ovak’ nekak’: Budi se istok i zapad, evo zore evo dana, evo ustaša i partizana! Spustila se gusta magla, ide korak za korakom, mlad partizan z petokrakom! Ondak se dere i navija kakti Bed blu bojz il’ ona Tocida… Drugarice posadimo cvijeće, kud se poglavnik za doma kreće! Ak’ to ne prestane, ja se bum žalil u Strazbur, na onaj sud za ljucka prava.

Sav očajan, kršeći ruke, zavapio je: Il’ nam vrnite te partizane i ustaše, il ga vu Vrapče vozite!

Evo kakve fantazije čovjeku padnu na pamet. Idem se sad sam lustrirat’, pa da budem prva žrtva autolustracijskog suicida iz zasjede!