Babina gola

Između Korane, Radonje, potoka Trebinje i Utinje raskrilila se šuma. Brdo, dolina, usijek, izvori na svakih sto koraka. Babina gora zove se ta ponosna gora.

Kao i sve ‘babe’, živjela je mirno i staloženo od ranog paleozoika do prije nekoliko godina, kad je postala najpoznatija ‘baba’ u županiji. Kome je prvom palo na pamet da na vrhu te gore gradi Centar za zbrinjavanje otpada, ne znam. Kad saznam, pitat ću ga za zdravlje junačko…

Do tada su loše prolazili i oni koji su se drznuli u taj raj zemaljski odbaciti stari šparet, frižider ili šutu, a što bi poželio onome tko je poželio među bukve i hrastove ‘zasaditi’ bilo što što ima veze sa smećem, otpadom, prerađivanjem, pohranjivanjem, bolje da ne napišem. Ispast ću rabijatna zvijer sklona nasilju i prijeke ćudi… Kad se činilo da su ‘otpadnici’ pomalo počeli uviđati pogrešnost svojih namjera, dogodila se, o Bože, o Holy, izjava resorne ministrice božjeg prezimena, da će i Ličani odlagati svoje smeće u Regionalnom centru Karlovačke županije!? Naravno, na Babinoj Gori. O, Mirela, o Holy, izjava jako boli, pa dozvoli: Zašto, pobogu?

Pita li itko ljude koji žive na rubu te gore žele li takvog monstruma u svom susjedstvu? Ako sadite voćku uz nečiju među, red je pitati susjeda za suglasnost. Ako iskopate grabicu koja vodu vodi izvan vašeg dvorišta, nije li red pitati koju onoga kome ta voda stiže u dvorište? Tko je pitao mještane Tušilovića, Brezove Glave, Vukmanićkog Cerovca, Vukmanića, Knez Gorice, žele li primati otpad iz Ličkog Lešća, Gospića, naravno Siska, Petrinje, a možda i iz Krškog… Malo nuklearnog sranja, da zacementiramo atomsku budućnost tih mjesta, koja su očito osuđena na to da budu samo tranzitna mjesta kroz koja će juriti kamioni s otpadom svih vrsta, na putu za vrh Babine Gore??? Možda su nam zato u Vukmaniću ukinuli poštanski ured, ambulantu, prorijedili autobusne linije, školi se loše piše, dućana nema već dugo, još se drže lokalna birtija i Župni ured, u koji župnik dolazi samo nedjeljom i na ukope. Ostat će taman toliko zdravih da rade u tom famoznom Centru, a svatko normalan emigrirat će bilo kuda. Zar nije bilo dovoljno što su nas prije dvadesetak godina ona ljudska ‘smeća’ iz Valjeva, Loznice, uz pomoć domaćih komšija i SMB snaga iz Poligona Cerovac, pokušala zauvijek iseliti iz naših prekrasnih mjesta življenja, već nas sad tjera smeće iz pola Hrvatske i tko zna otkud… Ljut sam i povrijeđen. Zabrinut i beskoristan. Ne znam, možda je to nekakav master plan 22 ili što već…

Ali, u zemlji u kojoj Kerum i Tommy grade centar veći i širi od cijelog povijesnog dijela Korčule, što je jedna tvornica otpada na vrhu brda jedne šume, u čijem podnožju su kosti ubijenih na kraju 2. svjetskog rata, gdje su ostaci crkve Svetog Ivana, što je razoriše Turci prije 800 godina? O vodi i uzvodnosti i nizvodnosti pisali su već mnogi, ali očito uzalud. Studije, mišljenja, analize, ekspertize, kao da nije važno, bitno da Ličani znaju da ne brinu oko otpada, Babina gora široko je polje… Bit će tu i gotovo. Tako mi je zazvonila izjava ministrice tamna oka, tamne šminke, tamne majice. Zatamnila mi je bijeli dan kad sam to pročitao.

Ah, da, prisjetih se početaka otpora lokalnog stanovništva nakani da nas ‘Černobiliziraju’… Lokalni domoljubi bili su skeptični, jer su se u protest uključili i ‘čudni ljudi čudnih imena i prezimena’, dakle Srbi. Stoga su oni bili neodlučni treba li biti protiv Centra, kad su i Srbi protiv!? Opet bratstvo i jedinstvo, je li – pitali su podrugljivo… Valjda nam i je zato tako kako je. Lako je manipulirati sa sitnim stranačkim figuricama, jer nije neprijatelj i opasnost kancerogeno sranje na Babinoj gori, nego nekakvi pravoslavci koji još potajno navijaju za Zvezdu i Partizan… Ako druge ne bude, zamolit ću Thompsona da preradim njegov hit iz dana ponosa i slave, pa zapjevati uzdignute glave:

Za Centar – nespremni!

U Babinoj gori na izvoru potoka Trebinje,
Stala braća da od smeća obrane domove.

Sredinu preskačemo pa udaramo refren:

Slušajte sad poruku od Svetih Antuna i Ilije:
Nećete na Babinu Goru, niste ni prije!

Da Babina Gora ne postane ‘Babina gola’ i zagađena, valja se boriti do zadnjeg paragrafa i zareza u Studijama i Pravilnicima.

Opaska autora: Ovaj (o)blog nije pisan kao nečiji proglas, pamflet, već je moj osobni stav. Moj antismećistićki ‘Dadopride’.