Bachova je fuga pregolema

Fuga je polifonski glazbeni oblik skladan prema načelima kontrapunkta u tehnici imitacije: određena se tema po ustaljenim pravilima imitira i provodi kroz sve glasove (dionice). Prema broju glasova fuga može biti dvoglasna, troglasna, četveroglasna, peteroglasna i višeglasna, a sastoji se od tri dijela: prve provedbe ili ekspozicije, druge provedbe i treće provedbe ili tzv. strette. Fuga je ponajprije instrumentalna, a tek potom i vokalna skladba. Razvila se u 17. stoljeću iz polifonskih instrumentalnih formi i postala središnjim oblikom barokne glazbe. Izgrađivali su je Jan Pieterszoon Sweelinck, Girolamo Frescobaldi, Dietrich Buxtehude i mnogi drugi, a konačni dotjeran i složen oblik dao joj je Johann Sebastian Bach…
Nije ovo priča o glazbi, nego o muci koja muči sve koji se odvaže na gradnju, adaptaciju ili bilo kakav građevinarski zahvat, u ovo neobično poslovno zdravstveno doba.
Najprije sam mislio da su teorije o nemogućnosti pronalaska kvalitetnog, odgovornog, pa naravno i cijenom prihvatljivog zidara, tesara, limara, električara, a posebno keramičara, samo cvilež razmaženih kuće ili stanovlasnika, ali kako vrijeme ide, očito je tomu baš tako. Nekoliko prijatelja, poznanika, poslovnih suradnika ,onako usput, by the way, pitali znam li ja kakvog od tih majstora, ima li što u promidžbenom programu, jer oni su na kraju živaca i strpljenja.
Svi majstori, dakle oni koji kruh zarađuju radom ruku svojih , kronično su deficitarni i točka. O razlozima nek razmišljaju famozne institucije čiji apeli roditeljima da ne upisuju svoje buduće srednjoškolce u gimnazije i ekonomske i druge smjerove, već da ih upute u zanatlije, jer tamo posla i to dobro plaćenog ima napretek, očito nisu pali na plodno tlo.
Kak će reći da im je mali nekakav monter suhe gradnje, božemiprosti „zamazati zidar“, tesar, stolar ili keramičar…Jer nema tu perspektive za kasnije titule dr.mr.bacc,ing…
Zato ih sad nema kao ni lijeka protiv AIDS-a ili ove nove izmišljotine.
Zato ih je puna Irska, Njemačka, bilo koja diijaspora ili je došlo vrijeme da će ta vrsta zanatlija biti zaštićena kao bjeloglavi supovi i Velebitska degenija !?
Kažu upućeni, da ako ti zatreba kardiokirurg, naći će se za nekoliko sati, a ako ti zatreba keramičar za postaviti pločice u kupaonicu ili gdje već, čekat ćeš mjesecima…Lista čekanja kod njih duža je nego kod Beroša, garant!
Cijene, koje su lani bile oko 50, 60 kuna po kvadratu, ovisi jel u pitanju fušer ili majstor koji izdaje račune, otišle su na 150 – 200, a u Zagrebu i na Jadranu plaćaju nevoljnici i 250 kuna za postavku kvadratnog metra keramičkih pločica!? Ej, 200 kuna za četiri veće pločice i par fuga…Čija je onda fuga pregolema, Bachova ili našeg čovjeka u nevolji!? Ne znam, ali sumnjam da je Bach svoj kvadrat fuga i simfonija toliko naplaćivao…
Veli mi jedan zajebant, onako oporo, da je zvao Njegovo veličanstvo keramičara jedno deset puta na telefon prije nego se ovaj udostojio doći pogledati posao. Nakon toga rekao mu je okvirni datum, na koji se naravno nije pojavio. Pa se javio da je na moru, ali idući tjedan sigurno je tu. Prošlo je još nekoliko mjeseci, on je pisao poruke, molio, kumio, pokušavao naći bilo koga drugoga, ali nije išlo…Kao što je pozeblo grožđe proljetos, pozebli i majstori što lijepe pločice cementnim mlijekom, ljepilom, a pomoću križića ili bez njih određuju gdje će i kakve biti fuge…Veli, on, čovječe da sam sve ove dane što zovem, pišem poruke i čekam, za to vrijeme radio trbušnjake, već bi imao pločice- bar na trbuhu…
Zato, cure, ako se mislite bogato udati, a da vam muž ne smeta puno po kući, bacite oko na sadašnje ili buduće keramičare, zaboravite ove fakultetlije, ti će uskoro sve raditi od doma, tko će ih trpit…
Jedan „fugastični “mini bećarac za kraj:

Imam dragog svi ga zovu Mika
Specijalnost mu je keeramika
Pločice lijepi, ne misli na druge
Volim kad naplati svoje fuge…