Bajke s bajkerima

Sjeli na nedjeljni obiteljski ručak u „La Mirageu“ nadomak Mrežnice, a pogled s terase puca na prostor gdje sam prije točno 30 godina po prvi put vodio bajkersko okupljanje. Bio je to i prvi „River party“ Moto Legije.
Prepričao svojima najluđi trenutak tog eventa, kojeg je pomogao s nešto kuna Grad Karlovac, pa se momcima u koži obratio i njihov tadašnji pročelnik Miro Škrgatić. On je bio idealan za to, jer i sam roker u duši, ali onako ispeglan, u odijelu s kravatom, s malo kose na glavi, ekipi je izgledao kao izvanzemaljska pojava. Srećom, on elokventan nije držao govorancije, nego je samo s nekoliko riječi poželio svima dobrodošlicu u naš grad, a ekipa ga je ispratila ovacijama, uz povike – to gradonačelniče! U stvari bili su vidoviti, jer je on to zaista nakon sedam godina i postao!

Međutim „play of the day“ odnio je Dražen. On, tada policajac u službi, u neko doba noći, iza ponoći i sam u pomalo maglovitom stanju, odlučio se tako uniformiran obratiti nazočnima „Urbi et Orbi“, zgrabio mi mikrofon iz ruku i poput mesijanskog propovjednika dramatičnim glasom zamolio „braću i sestre“ po motorima, jer i sam je bajker, da ne idu i ne voze se u grad, jer to je izlaganje višestrukoj pogibelji…Nismo više trijezni, a „ovi moji“ čekaju odmah iza mosta! Ostajte ovdje u miru božjem jer ja vas čuvam i zaštitari! Preklinjem vas, ne idite nikuda!?
I on je dobio ovacije na otvorenoj sceni, a još godinama kasnije je ekipa iz Istre pitala- „Kadi van je onaj ludi pandur“!??

Iduće godine susret je održan na Korani, na mjestu gdje će za dvije godine niknuti ŠRC Korana. Goran Bare i „Majke“ bili su headlineri. Sat vremena prije koncerta eto njega i ekipe i vidjevši mene s akreditacijom oko vrata, Bare upita:
Gdje se ovdje čovjek i roker može malo okrijepiti ?
Pokažem na šator koji se tamo u svojoj bjelini raskrilio kao šator age Smail age, a ispod njega šank od nekoliko desetaka metara.
Ohh, hvala dobri čovječe! Momci, za mnom, izvor je lociran!

Taj koncert pamtim po tome što je na drugoj pjesmi bubnjaru pukla bas pedala, pa su mu je „Toma Crevo“ i ekipa nekako kalemili i spajali žicom i pri kraju nastupa, kad su momci iz “Legije“ zapalili „motor“ koji je bio isto spojen žicom od raznih dijelova, poliven benzinom i u znak prinošenja žrtve – zapaljen!
Bare, koji je vrlo tvrdoglavo biće u toj fazi karijere nije izlazio na bis, svirajući zadnju pjesmu ,šokirao se vidjevši da gori motor, a ekipa traži još , vjerojatno je pomislio, ako su zapalili motor, što će raditi nama …Okej ljudi, ajmo onda još dvije…Pa zarežao : „Budi ponosaaaan“ !!!
Bilo je svega na tim susretima.

Jednom u Velikoj Paki, ekipa iz kluba „Beskintos“ organizirala je najmaštovitiju kladionicu koju sam vidio. Dovukli su motor od „Jugića“, pa zadali pitanje: Koliko će dugo motor raditi bez ulja i vode, dok ne zariba???
Uplata za procjenu 10 kuna, napišite vrijeme i čekamo egzekuciju budućeg pokojnika. U međuvremenu su malo dodali ulja i turirali motor. Tko pogodi , ili bude najbliže- nagrada pečeno janje !
I oko ponoći upale motor, ovaj je radio oko minute i pol, valjda 1:43 sec. i zaribao, a janje su taman skidali s ražnja.
Žiri pregledava ponuđene rezultate, nitko nije pogodio u sekundu, e sad treba u onom polumraku, ali i već dobro natopljene jetre koječim, izračunati tko je najbliže.
U međuvremenu svi nervozni, janjac se hladi, pa su ga počeli pomalo čupkati. Policijska patrola počela je s nožicama i oko buta, zaštitari navalili na rebra, striptizeta kao neće, ali i njoj zamirisalo, počastio se i ja, pa onako punih usta i masnih prstiju idem provjeriti imamo li pobjednika, jer već pola nagrade je pojedeno!?
Kaže žiri da ne znaju tko je najbliže pobjedi, ali čini im se da je to nekakav lokalni štreber koji je već otišao doma.. A, niš, ajmo dokrajčit tog janjca, mali kladioničar drugi put nek ne ide spat s kokošima!?

Jednom prilikom Joža i ja smo kao „kućni band“ svirali ekipi motorista u Novigradu na Dobri, kod patera Filipa, nakon što su se oni vratili s Švarče gdje je bio blagoslov motora i motociklista.
Svoj „bajkerski repertoar“ ispucali smo u dvije runde, ali nije bilo brige. Siti i ne više žedni momci i djevojke se rasplesali, a onda je došao jedan kršan momak i pitao:
Jel more „Lička kapo“ ili „Preko Kapele“ za bajkere iz Otočca?
Kako ne bi moglo!?
Veselica do kosti i potvrda one moje stare tvrdnje da i najžešći rokeri nakon „ dvije litre i vode“ ne doživljavaju harmoniku i narodnjake kao herezu i „gasi to“, nego samo daj…

Na kraju smo svirali i drmeš, čiji onaj središnji dio s tekstom sam malo modificirao, pa nije bilo „Ova mala dobro skače, sigurno su mokre gaće“, nego „Ova bajkerica lijepo nosi kacigu i kožu , a mogla bi poljubiti Dadota i Jožu!
Na kraju nas izljubiše i bajkerice, ali i bajkeri!

Nek’ živi ljubav!