Berba šljiva
U zadnje vrijeme šljive slabo uspijevaju. Mraz, bolesti, loše godine, uglavnom pamtimo tek dvije-tri rodne godine u potonjih petnaestak.
Taj višenamjenski plod istoimenog stabla sladak je u svim oblicima … Dobra je sirova, pekmez je za prste polizati, šljivovica je vjerojatno najomiljenija riječ švapskih turista i dobrog dijela domaćeg življa koji voli zagrepsti grlo prirodnim aperitivom. Tu je i kompot, a niti štrudla silu gubi – teci šljivko svuda teci, da svoju šljivu narod ljubi, cijelom svijetu sada reci!
Ali, ako je urod šljiva bistrica i ostalih sestara loš, jedna vrsta šljiva uspijeva iznad svih očekivanja! Inače se u purgerskom narječju za ekstremne hladnoće kaže: “koja šljiva, jebote …” A šljive koje stalno rode, isto moraju pod navodne znakove. To je ono, isto plave boje, najčešće smješteno ispod oka, a javlja se nakon susreta muške šake i ženskog lica. Dakle, jasno vam je o čem´ zborim.
Ne bih ja pametovao o tome da u posljednjih tjedan-dva ne pročitah i čuh svu silu cvileži, cendranja i glupih izjava premlaćenih žena. U novinama, na netu, TV-u, itd. … Ovako zbore izlemane ženke:
– Tuče me skoro svaki dan, ponekad mu vratim, a onda udari još jače. Ali gdje ću ja, samo njega imam … možda bude bolje …
– Kad me prvi puta udario plakala sam neutješno. Sada suza više nema, samo želja da opet bude kao na početku … Iako je zao prema meni, još uvijek ga volim, više od sebe same …
– Čupao mi je kosu, udarao glavom u zid, vikao da sam kurva … Ne bi me niti taknuo da me još uvijek ne voli, da mu nije stalo do mene. Uostalom, kad se smiri, provedemo zajedno nezaboravnu noć … Čudim se da se krevet već nije raspao … Ha, ha, poslije svađe tri put slađe!
– Dok nije otišao u zatvor, svaku drugu noć spavala sam na sjeniku ili u ambaru. Gasio je čikove po meni, izbio mi tri zuba, na lijevo uho slabije čujem jer me pogodio pepeljarom u glavu … Ali jedva čekam da se vrati kući. Ne mogu s njim, ne mogu bez njega …
Naravno da sam protiv udaranja. Pogotovo slabijih od sebe. Ali meni tu nešto jako smrdi … Ma nije to mazohizam, nije to ni pomodarstvo, toga je bilo otkad je svijeta i vijeka. Ne mogu to riješiti ni feministički pokret, skloništa za žene, zakonske odredbe, nitko i ništa do najmanje jedinice lokalne uprave i samouprave – u prijevodu – obitelji. A tu je svatko (Mišo) kovač svoje sreće, i da se upetljavam dalje, nema smisla.
Svi sinovi oponašaju očeve, pa ako je stari mlatio mamu, zašto i sinko ne bi primjenio već provjereni recept za mir u kući. Uostalom, batina je iz raja izašla … U Bosni čak postoji izreka: “Ako si ženu izudarao, nisi dangubio!” U Hitlerovo doba žene su imale zadatak protumačen kroz tri slova K: Kinder, Kirchen, Kuchen i fertig! Dobro, kod nas bi dodali svakako još jedan “K”. Zna se koji …
I zato ja, ovako zbunjen, završit ću ovo štivo izjavom jedne pripadnice slabijeg, nježnijeg, ljepšeg spola:
– Svaka ona koja se nakon batina, pogotovo opetovanih, vraća udaraču, zna zašto je dobila po “labrnji”! Isto tako zna da će dobiti opet. S povodom ili bez njega.
Udri jače, manijače, dok je šljiva bit´ će veselja u kući.
Bonus šljivus, pax in domus.