Bezmudići
Kao pripadnik tzv. jačeg spola, očajnički dižem svoj glas. Štoviše, kriknuo bih, vrisnuo, zakukao, zavapio, kad me ne bi bilo sram tako reagirati.
O čem´ se radi? Radi se o muškarcima. Odnosno, o onom što je ostalo od slike zdravog balkanskog dlakavog mužjaka. Sve i jedna dlaka titra mi kad vidim što se sve muškarcem ne smatra. Možda sam ja histeričan retromanijak u krizi srednjih godina, već zreo za otpis iz kluba muškardina za kojim se poneka “koka” i okrene i pomisli:
– Mmmm, kak´ je sladak…Što bi mu radila…
Možda je ipak došlo neko novo vrijeme, kad se od muškarca niti ne očekuje da bude muško, već je ravnopravnost spolova napredovala više nego su Klara Zetkin, Rosa Luxemburg, Nada Dimić i Vedrana Rudan ikad mogle zamisliti. Nemam ja ništa protiv da žene budu ravnopravne, štoviše, same su to tražile i očito dobile.
A što su dobile? Muškarce cendravce, cmizdravce, kolebljivce i slabiće! Ako ste bar malo gledali jedno od sramotilišta muške vrste tipa “BB”, “Farma” itd., znate na što mislim. Iako u “Velikom burazeru” redovito pobjeđuju muškarci, nisu to macani koji prevrću sve što im padne šaka, već svileni momci, tankoćutni i lako rasplačljivi. Uostalom, ovogodišnjeg Krešu iz Slavonskog Broda sami su sustanari zvali Krešo “Bezmudić”, nakon što im se ovaj popeo na piz… živac, kukajući da on mora doma, da ne može izdržati, itd., itd… Čak je i Stipe, inače neustrašivi i odličan Ultimate fighter, po cijele dane samo tračao i ponašao se k´o zadnja proračunata baba u okružju ostalih tračera i tračerica. “Diva” još uvijek piša stojeći, iako sumnjam da će to činiti dugo na taj način. Salome. Žali bože trošiti prostor. Pa likovi poput Svizca, Davorina Bogovića, Rafe Očenašeka, nabildanog picoslikara Lupina, Drviša – udarača starog picoslikara ili lovca na antikvitete Jure, koji je izdržao dva tjedna pa onda podvio rep pred Alex ratnicom Xsenom, cvileći potom kao neshvaćeno štene, u emisijama postkoitualnog sadržaja, s temom- zašto sam ispao i tko je sljedeći… On je baš muškom rodu bio “rodu glas” u tom carstvu balege, lijenosti i preseravanja. Tamo je prodikao, popovao, a kad je podvio rep, dobio je obrisač od životne družice, koja ga je izružila u medijima i tražila da se ispriča ženskom rodu jer mu neće dozvoliti ništa! Čak niti takav složen i častan posao, kakav je šetnja njihove kujice gradom!? I Jura se poklopio ušima, zacvilio, i kev, kev, ispričao Dvini i svim ženama svijeta pa dobio tanjur pašta fažola i blagu riječ svoje Elle.
– Dobar, Jurica, dobar… ´Ajmo, k nozi.. tako, tako… Bit´ će nešto od tebe…
Gdje je nestao muškarac? Postoji li još takav stvor ili je izumro u bespućima dvadeset i prvog vijeka, skrivajući se najprije pod majčine, a potom i pod ženine skute. Ako još negdje ima takvih, odmah mi javite, da organiziram izlet i razgledavanje istog. Bojim se, ako nastavim, da ću još jače zakukati i cviliti pa tako i sam ispasti “slinava baba”. Zato, braćo muškarci, glave gore. Nije sve tako crno. Sve je u našim glavama, to nam čak i žene priznaju!