Bivši londonski gangster John Pridmore: Imao sam sve, bio prazan, umalo ubio čovjeka. Zavapio sam te noći…

Bio je jedna od glavnih “faca” u londonskom podzemlju, njegove jakne bile su skrojene tako da u njih može sakriti mačetu i bokser, poslovi s drogom učinili su ga bogatim, imao je luksuzni penthouse, sportske automobile i lijepe žene. Gotovo je ubio čovjeka pred noćnim klubom. Tada se dogodilo nešto izvanredno što ga je nepovratno promijenilo.

John Pridmore, rođeni Londončanin, prošao je put od podzemlja do obraćenja.

U razgovoru za Radio Mrežnicu otkriva svoj život, razorenu dušu, čovjeka koji je sebe teško prihvaćao, a onda shvatio da ga Bog voli i da Njegovo opraštanje je uvijek tu, ne napušta ga.

Tjerao je strah u kosti u londonskom podzemlju

Danas je posvećeni laik, angažirani katolik o svemu što mu se dogodilo održava niz predavanja u župama, školama i zatvorima diljem Ujedinjenog Kraljevstva i Irske pred desecima tisuća ljudi svake godine. Govorio je i na Svjetskom danu mladih u Sydneyu pred 400 tisuća mladih, a  otad je njegovo djelovanje postalo međunarodno.

Predavanja održava u zemljama diljem svijeta poput Švicarske, Njemačke, Nizozemske, Francuske, Italije, Hong Konga, Novog Zelanda, Meksika, te Hrvatske u kojoj je već bio dvaput. 

Njegova pojava u londonskom je podzemlju tjerala strah u kosti, no danas na sve to gleda s mirom, drugačije i svjedoči priču o slomljenom čovjeku, još uvijek.

Čovjeku koji je susreo Boga u trenutku totalnog životnog nereda i priču o tom istom Bogu koji je preobratio njegov život.

-Milosrđe, milost i sloboda koju sam doživio time, dostupni su svima, kaže nam John.

Rođen 4. veljače 1964. godine, doživio je razvod roditelja s 10 godina i tada odlučio da više nikog neće voljeti.

S 13 je počeo krasti, u 15. godini već je bio u popravnom domu. Nakon puštanja iz doma, krađa mu je postala posao.

S 19 godina bio je u zatvoru, gdje je postao još ogorčeniji i nasilniji.

John je nakon obraćenja preuzeo zavjet siromaštva

Puno vremena u zatvoru bio je u samici, a ono što je vidio kod sebe, mrzio je. Htio si je čak i oduzeti život, no zahvalan je Bogu koji je, dodaje, bio uz mene i nije dignuo ruku na sebe. Iz zatvora je izašao pun bijesa misleći da mu svijet ne daje ništa.

Londonsko podzemlje dalo mi je novac, slavu, užitke i žene

Po izlasku iz zatvora počeo je raditi za neke od najzloglasnijih voditelja organiziranog kriminala u Londonu, uključio se u posao s drogom, reketarenje i kriminal svih vrsta, niže nam otvoreno svoju biografiju.

-Utjerivao sam dugove za jednog od najvećih narkobosova u Londonu, a s poslom u kriminalu dolazio je novac, moć, slava.

Imao je toliko željeni novac, moć, djevojke, drogu, ali i dalje mu je nešto nedostajalo.

Njime je, kaže, vladala pohlepa. Više novaca, više slave, više djevojaka,

Onda se dogodila večer 1991. godine kada je umalo ubio čovjeka na West Endu.

-Čovjeka sam udario bokserom u glavu, a on je pao na pločnik. Pukla mu je lubanja. Pobjegao sam iz kluba, skrivao se neko vrijeme, a zamislite, samo me bilo strah zatvora. Toga sam se plašio, a ne činjenice da sam ubio čovjeka. Shvatio sam tada da sam duboko nesretan, da ništa od onoga što imam ne može učiniti da budem sretan. I dalje sam se drogirao, ali upao sam u potpunu depresiju, htio sam se ubiti.

Kasnije je doznao da je muškarac kojeg je udario ipak živ, no nije mu bilo bolje.

U tim turbulentnim noćima u svom stanu, osjetio je savjest. Znao je da ne čini i ne živi dobro.

-Osjetio sam kako umirem, kako posljednji dah izlazi iz mene. Znao sam dvije stvari – da s tim glasom nema rasprave i da idem u pakao i da sam to zaslužio. Bio je to Božji glas.

Izašao je iz stana i počeo moliti pa otišao k majci kako bi joj sve ispričao. Ispalo je da je ona baš taj dan završila devetnicu sv. Judi Tadeju, zaštitniku izgubljenih slučajeva koju je molila upravo za svog sina.

Mamina molitva i snaga sakramenta krštenja koji sam imao su me spasili, kaže.

Potom je otišao na duhovnu obnovu i na prvu ispovijed u životu koja je trajala sat vremena. Ispovijedao ga je pokojni fra Slavko Barbarić iz Međugorja koji je u to vrijeme bio u Britaniji.

Boga na prvo mjesto

-Stavite Boga na prvo mjesto u svom životu. Mnogo ljudi misli ako se moli, da Bogu radi uslugu, ali realnost je drugačija. Kad moliš, dozvoljavaš Bogu da blagoslivlja tvoj život. Što više moliš, više slaviš Boga i više On blagoslivlja tvoj život, dajući ti da osjetiš okus raja na Zemlji.

Johnu molitva prije nikako nije bila dio života.

-Tražio sam svijet i što mi on može ponuditi. Imao sam prazninu u sebi. Jedina osoba za koju sam znao da je u vjeri bila je moja majka. Kasnije mi je priznala da je svakodnevnom molila za mene.

Zapravo nisam plakao od 10. godine kad su mi se roditelji rastali sve do 27. kad sam na duhovnoj obnovi vidio Isusa na Križu. Tek sam tad zaplakao.

-Mislim da ljudi, osim ako ne upoznaju Boga, uvijek traže krivca u nekom drugom. Za mene su krivi bili roditelji jer su se rastali i jer nisu bili tu za mene. Kriv je bio i moj šef koji je dopustio da me uhite – uglavnom uvijek netko drugi. Nikad nisam prst uperio u sebe, kaže nam.

Kad je majka pročitala knjigu, samo je rekla: Moj jadni sin

Zatvor je iskusio triput u životu, a zadnji boravak bio je kad se već obratio.

Naime, odrađivao je neplaćenu kaznu na 30 dana.  To je bilo vjerojatno prvi put u životu da sam se predao, figurativno govoreći, rekao sam: “Bože, znam da postoji razlog zašto trebam biti sad u zatvoru.”

U svojoj knjizi “Ispovijest londonskog gangstera” John piše o svemu.

Kad mu je majka pročitala knjigu, samo je rekla “Moj jadni sin”, ne osuđujući ga. “Moj jadni, mali ranjeni dječak”. To je bila moja mama, ali to je i ono kako nas Gospa vidi – ne sudi nam i milosrdna je.

-Kada sam posvetio svoje srce Mariji, tada sam doista započeo voljeti samoga sebe i započeo si opraštati.

No, imao je dugo vremena problem – da oprosti sam sebi zbog brojnih koje je povrijedio i svega što je napravio.

Danas zna da je Marija put prema Isusu i poziva da je katolici štuju na onaj isti način kako oni štuju nekoga tko je važan u njihovoj obitelji.

-Svaki sin koji voli svoju majku iskreno i bezuvjetno učiniti će sve da je usreći. I zato Isus neće odbiti ništa što ga molimo u Marijino ime.