Uz Petra i Jakova Starijeg, imao je povlašteno mjesto uz Isusa. Na posljednjoj večeri kao “onaj koga je Isus osobito ljubio, nalazio se za stolom Isusu do krila”. A najveću vjernost i hrabrost pokazao je kad je jedini od apostola stajao pod Isusovim križem.
Povjesničari kršćanske starine misle da je Ivan ostao u svetom gradu, u Jeruzalemu, sve do smrti Isusove Majke, koju je Isus na križu povjerio baš njemu. Odlična predaja, koja potječe iz II. stoljeća, tvrdi da je Ivan, počevši od godine 60., djelovao u Efezu u Maloj Aziji, postavljajući biskupe i osnivajući kršćanske zajednice. Doživio je veliku starost te umro naravnom smrću u početku vladavine cara Trajana, dakle, negdje oko godine 100.
Njegovo evanđelje napisano je za kršćane koji su potekli iz poganstva. Osim Evanđelja, napisao je tri poslanice i Otkrivenje.
Na slikama simbol svetog Ivana Evanđeliste je orao. Zaštitnik je pisaca, knjižnjičara, izdavača knjiga i novina, skladatelja, slikara, teologa, prijateljstva, Male Azije i mnogih biskupija i župa u raznim dijelovima svijeta.