Blagdan je Svih svetih, onih uzdignutih na svetost oltara, ali i onih koji su živjeli ideal kršćanskog života

Danas slavimo Sve Svete (latinski Sollemnitas Omnium Sanctorum, pučki Sisveti i Sisvete), svetkovinu kojom Crkva slavi sve svece, znane i neznane, one koji su već kanonizirani, dakle proglašeni svetima, ali i one koji to još nisu.

Ta svetkovina počela se slaviti kao spomen na mučenike na Istoku od IV. stoljeća, a prvi tragovi slavlja Svih Svetih zabilježeni su najprije u Antiohiji, u nedjelju nakon Duhova.

Sveci su svi oni koji su dospjeli do nebeskog Jeruzalema, a on je cilj svih kršćana koji su već “sveti i izabrani”, određeni za vječnu slavu s Isusom Kristom.

Budući da ne znamo poimence sve one koji su umrli na glasu svetosti, Crkva je odredila da se ovaj dan zajednički moli za sve svete i blažene, poznate i nepoznate

U svijesti većine vjernika to su osobe koje su prema izričitom sudu Crkve živjele svetim, krjeposnim životom i sad uživaju vječno blaženstvo u Bogu. Neke znamo poimence, mnogima se molimo, tražimo njihovu pomoć, zaštitu, nosimo njihova imena, njima se ponosimo.

Ipak se time ne iscrpljuje pojam svetosti ni svetaca. Ima bezbroj svetaca koji nisu podignuti ‘na čast oltara’, i njih se spominjemo upravo danas. Tu su ubrojeni svi koje je Gospodin izabrao, pozvao, otkupio, spasio.
Svetkovina Svih Svetih u početku se, dakle, odnosila na mučenike, a tijekom vremena obuhvaća sve svete, sve Kristove otkupljenike iz svih vremena i prostora koji će biti spašeni i sjedinjeni s Kristom – i kanonizirane i nekanonizirane koje ne poznajemo imenom.
Gospodin je u svome govoru na gori svečano obećao i zajamčio blaženstvo svima siromašnima u duhu koji nisu robovi prolaznih dobara, krotkima, onima koji gladuju i žeđaju za pravdom, milosrdnima, onima koji su čista srca, tolikima u povijesti progonjenima zbog pravde, tolikima potlačenima, obespravljenima, oklevetanima.