Crkva na današnji blagdan Svih svetih slavi sve svece, znane i neznane, one koji su već kanonizirani, dakle proglašeni svetima, ali i one koji to još nisu
Tog dana vjernici se prisjećaju svih svetaca i mučenika, poznatih i nepoznatih, koji su svojim životom svjedočili vjeru i postigli vječni život u zajedništvu s Bogom. Svetkovina Svih svetih je dan zajedništva zemaljske i nebeske Crkve, Božjeg milosrđa. Podsjeća nas da smo već sada pozvani na svetost.
Cvijeće, osobito krizanteme, simbolizira poštovanje, tugu i nadu u vječni život. Svijeće pak predstavljaju svjetlo koje pobjeđuje tamu, odnosno vjeru u uskrsnuće i život poslije smrti.
Svi Sveti blagdan je koji hrvatski narod rado zove malim Božićem
Paljenje svijeće na grobu postalo je univerzalni čin sjećanja – ne samo vjerski, već i kulturni.
Podrijetlo svetkovine Sviju svetih valja tražiti na Istoku već tamo u IV. stoljeću. Ondje se u Antiohiji slavio blagdan svih svetih mučenika na prvu nedjelju po Duhovima. U VI. je stoljeću isti blagdan na isti dan uveden i u Rimu, a 100 godina kasnije papa Bonifacije IV. stavio ga je na 13. svibnja, dan u koji je poganski hram Pantheon, posvećen svima bogovima, pretvorio u crkvu na čast Bogorodici i svima svetim mučenicima. I tako je taj nekadašnji poganski spomenik dobio naziv: “Sancta Maria ad Martyres” – crkva svete Marije i svetih mučenika.
Papa Grgur IV. premjestio je god. 835. svetkovinu Sviju svetih na 1. studenoga.
Iako mnogi blagdan Svih svetih doživljavaju kroz običaje i posjete grobljima, njegovo značenje seže dublje – riječ je o pozivu na duhovnu obnovu, zahvalnost za život i promišljanje o vrijednostima koje ostavljamo iza sebe.
Svetkovina je Sviju svetih jednako popularna kako a istočnoj tako i u zapadnoj Crkvi.
Misao na sve svete potiče nas na razmišljanje kako naš život mora biti svet i dobar, shvaćen u funkciji budućega života te kako imamo odgovornost da ga postignemo.