BMP

Nastavak priča iz davnina.

Još jedan sasvim slučajan susret s osobom koju nisam ni vidio ni čuo dobra tri desetljeća, piknuo je onaj moj retro nerv i iste sekunde prebacio me u 1994.

Izlazili supruga i ja iz Zorin doma, još pod utjecajem Peđina” Pračovjeka”, kad se umalo sudarih s čovjekom koji je hitao u suprotnom smjeru…Stane on, onako visok, tanak i veli:
Dado!? Možeš me se sjetiti?
Gledam to lice, njegovanu ,malo dužu kosu…poznat mi svakako, al’ ne ide na prvu..A i polumrak je.. Možda, od Miloša, probam s provjerenim načinom.
Neee, Vjeko !
Ajmeeeee, Vjeko!? BMP Vjeko!!!
Tako je veli on, znači sjećaš me se !?
Pozdravismo se onako kako se pozdravljaju izgubljena braća koja se tri desetljeća nisu vidjela. Srdačno i muški.

Vjeko je s Mikšom i Baničekom imao  marketinšku agenciju, a ja sam im snimao reklame, objasnim supruzi, a Vjeki drago da još pamtim te, samo sretne dane.

Od tog trenutka segmenti tog vremena samo su slijetali u moždanu ovojnicu, pa evo kako je to izgledalo u moje “radijsko doba nevinosti”:

Surađivao sam tada na starom RDR-u koji je emitirao iz podruma Roganca,vodio emisiju “Nježni infarkt” nedjeljom navečer i po potrebi snimao reklame i jingleove.
Malo je bilo reklama sve dok se nije ukazao taj trojac iz agencije BMP i donio hrpu posla i komintenata.
Trojac su činili Boris Baniček – B, Tomislav Mikša – M i Vjeko Pustinšak – P.

Momci mladi i puni entuzijazma, a ja manje mlad, ali željan dokazivanja i pun ideja kako bi reklame trebale zvučati. Dobitna kombinacija.

Međutim, postojalo je nekoliko problema oko realizacije posla. Mi na RDR-u nismo imali magnetofon na kojem su se tada snimale reklame, već smo to činili na- kazete !?
Kako su reklame trebali emitirati Radio Karlovac, Jaska i Ozalj, koji je kratko imao svoju postaju, postojali su objektivni tehnički problemi, jer snimke nisu bile baš čiste i kvalitetne, pa su neki, poput tadašnjeg direktora Karlovca, odbili emitirati tako snimljene reklame…

Ali, ne predaju se momci! Kad bih skupili nekoliko reklama, ubacili bi me u auto pa put Jaske na snimanje! Snimalo se par puta i u Ozlju, a kad je bilo sigurno da narogušeni diša neće banuti u studio i na Radio Karlovcu…
Slobodno sad obznanim te “velike tajne majstora promidžbe” jer, na žalost direktor više nije među živima, tehničar Alenko je već desetljećima u Americi, a nastupila je i apsolutna zastara tog krimenčića!

Sva ta muka prekinuta je već ’95. kad sam počeo surađivati na HRK-u i tamo snimati sve što je trebalo.

Taj trojac je definitivno učinio puno za mene, jer su moj glas i ideje izvozili na šire tržište, a meni kao početniku to je bilo jako važno i pravio sam se važan kad bi mi reklama orila na većem prostoru od Zvečaja i Mrzlog Polja..
Dobacili smo čak do Zagreba!

Ono što je zanimljivo, da s dvojicom od njih i dan danas surađujem.
Tomislav je nastavio obiteljski posao s Drvo trgovinom, a  Boris se “udao” u Colibri, pa su mi obje tvrtke još uvijek na marketinškoj  play listi .
Vjeko je ubrzo nakon gašenja agencije otišao u Njemačku i gore na sjeveru se skrasio s obitelji. Kažu mi njegovi kolege da ga nostalgija vuče i da bi mogao doletjeti doma za stalno, a ne samo na godišnji , kad mu je najveći gušt i zanimacija loviti žabe po okolici!? I to navodno – plave!

To što još uvijek slažem reklame Borisu i Kristini za “Colibri”, poneku i za Tomislava, čini me jako sretnim i ponosnim. Znak je to da je tadašnja suradnja bila na zdravim nogama, a da njih poslovne noge i mene moje kreativne- još drže!

Čekam da se Vjeko vrati, pa da opet oforme svoj BMP makar onako obljetničarski prigodno, pa da složimo kakvu feštu ,a ako treba da im snimim i reklamu s temom po izboru !?
Recimo, radnja ide tako da motornom pilom Stihl ili Husqvarna srušite drvo od kojeg vam ispile daske i naprave vinil podove, parket ili laminat , može i vrata, koje montirate na dvorišnu zgradu, oko koje malčerom , kosilicom ili trimerom očistite okoliš, kako bi mogli nesmetano doći do jezerca iz koje iskaču žabe!? Po mogućnosti – plave!

E, to je moj BMP- koji se može čitati i kao “Budi Moj Prijatelj”!

I jesmo- već tri desetljeća.

Živjeli  BMP (¨Baš Me Prodrmalo”)!