Svakog četvrtka i nedjelje u dugoreškoj crkvi sv. Antuna održavaju se kateheze za sve one željne produbljivanja vjere, a dugoreškim vjernicima Boga približava svećenik koji dolazi iz Buja, ali i dva zagrebačka bračna para. Prava je to prilika za upoznavanje onih čiji su životi dokaz kako snažna vjera mijenja sve.
– Iskusili smo predivne stvari u Katoličkoj Crkvi i to iskustvo želimo podijeliti s drugima. Mnogi se ljudi danas pitaju o svojim životima, trpljenju, onome što doživljavaju, u braku, problemima s djecom, na poslu, kaže jedan od predavača Lino Zonjić. U Dugu Resu dolazi dvaput tjedno iz Zagreba kako bi ovdašnjim vjernicima približio rečenicu “da Isus Krist ima živu riječ za svakog”.
Kateheze su za sve, mlade, bračne parove, starije…
Susreti na koje su pozvani baš svi, od mladih do onih starijih, namijenjene su doista za sve, bez obzira na godine. U vrijeme tinejdžerstva i Lino je prvi put krenuo na kateheze koje su mu pomogle da obiteljske probleme kvalitetnije prebrodi.
– Imao sam probleme u obitelji, s roditeljima, i mogu reći da mi je to bila živa pomoć u to vrijeme. Danas sam u braku, imam osmero djece i sa suprugom svjedočim kako postoji odgovor za sve ono što nas u životu mori. Ovdje ne dolazimo docirati, niti kao neki profesori, već kao ljudi koji imaju iskustvo da je Bog živ, da je Krist uskrsnuo i da ima odgovor za svakog od nas, kaže Zonjić. Previše su ljudi danas zaokupljeni novcem, materijalnim, trče za svim i svačim, imaju narušene odnose, nemaju vremena stati. Zato su kateheze izvrsna prilika da se povuče “ručna”. – Pozvani su i oni koji vjeruju i koji ne vjeruju, samo je pitanje je li svatko od nas imao susret s živom Bogom, objašnjava Zonjić.
Nakon dva propala braka i “zagrebačkog” stila života, Katarina okrenula ploču
Jedna od onih koja je pronašla živog Boga je i Katarina. Cijeli život živjela je tradicionalnim kršćanskim životom, no kako kaže, bez Duha Svetog. I moja obitelj živjela je tako, kao većina. Udaljili smo se od Boga, živjeli svjetovno i materijalno. Osobno sam živjela tipično “zagrebački”. Tamo sam odrasla, školovala se, radila i živjela kao 80 posto Zagrepčana – izlasci, druženja, roba, marke.. To me dovelo do lošeg prvog braka, nakon kojeg sam pobjegla u drugi koji je također došao do kraja. Tada sam shvatila da nije greška u ljudima oko mene, već u meni i počela tragati za sobom. Zašto mi se to događa? Zašto sam nesretna?
Kateheze u crkvi sv. Antuna počinju u 19,30 sati, svakog četvrtka i nedjelje.
Imala sam potrebu kriviti sve oko sebe – muževe, roditelje, samo ne sebe. U meni je problem. Krenula sam na mise, ispovijedi, duhovne obnove i tu sam počela doživljavati Isusa i milosti. Sve me to mijenjalo, počela sam vapiti za Bogom, za istinom. Proživljavala sam sve ono što sam prije loše živjela, shvatila sam da bez Isusa ne mogu živjeti. Natrag se ne mogu vratiti, samo mogu naprijed, prema Isusu. Koliko god mi je teško živjeti samoj sa sobom, mene je moj Bog čekao. Čekao me 40 godina da mu se vratim.
Najvažnije je oprostiti. Ja sam mrzila i bila puna ružnih emocija
Uskrs je tako dotad za nju bio šunka, jaja, Božić darovi i opet hrana, no danas je drugačije. Kad svi jedu, ona posti. I ono što je najvažnije – svima je oprostila.
– Kad sam svima oprostila, ozdravila sam. To je najvažnije, kaže Katarina. Oprost oslobađa i vraća Isusu. Nije teško oprostiti kad si s Isusom. Osobno je doživljavala svakakve situacije, priznaje i da je mrzila, da nije mogla oprostiti, silne ružne emocije, no uz Božju milost je oprostila. – Čudim se sama sebi, ali to je tako, uz Božju pomoć, kaže Katarina.