Boljar doktorirao trošenje prorač.sredstava

Priopćenje Z.Vilovića donosimo u cijelosti:

Ovo ljetno vrijeme u političkom smislu zove se vrijeme “kiselih krastavaca“. Očito nije tako u ovom gradu. Osjećam dužnost odgovoriti na tekst objavljen na vašem portalu http://www.radio-mreznica.hr/vijesti/19-7-2016/boljar-priopcenjem-rezultata-g-vilovic-nema), a potpisuje ga kolega Boljar, a rezultat je reakcije na moju „ispovijed“ objavljenu također na vašem portalu nekoliko dana ranije (http://www.radio-mreznica.hr/vijesti/17-7-2016/boljaru-zamjeram-iskljucivost-i-furanje-ega). Tekst ima ozbiljnu formu, stvari su nabrojane taksativno, djeluje ozbiljno i povezano, iako je prepun neistina, insinuacija, poluistina i omalovažavanja na moj račun, u kratko – profesionalno sročen napad na osobnoj razini. Ako ništa drugo, sad barem možemo reći da imamo nekakvu komunikaciju, iako, za razliku od njega, ja ovaj demantij pišem sam – bez ikakvog skrivanja i manipulacija i koristeći se samo provjerljivim činjenicama.

Nemam potrebu braniti svoju osobnost, ali imam potrebu opravdati mandat koji su mi građani Duge Rese povjerili i plaću koju primam.Ne čudim se zgražanju onih kojima nije jasno kako smo došli do takve razine komunikacije, ali ljudima treba otkriti pozadinu neadekvatnih odnosa glavnih aktera kojima su prije svega dali povjerenje i zadaću da rade za njih umjesto da se bave tko će kome podmetnuti nogu, a u čemu ova ekipa itekako ima iskustva. Ujedno zahvaljujem na danoj prilici da pojasnim neke stvari koje izazivaju određene polemike, a možda nisu dovoljno poznate zainteresiranoj javnosti.

Izjavom da mu je moj istup na Radio Mrežnici bio OČEKIVAN negira vlastiti odgovor gradskom vijećniku Radočaju tijekom posljednje 23. sjednice Gradskog vijeća, održane 12.7.2016. na kojoj je odgovorio kako ne zna zašto sam sjeo u zadnji red – tim više što mi je i sam prišao neposredno prije početka sjednice i upitao me „što protestiram i zašto ne sjednem naprijed“, na što sam mu odgovorio da mu je to poruka. Izlaganje tajnice odmah nakon njegovog odgovora g. Radočaju također direktno pobija njegov odgovor. Pitanje koje se nameće jest zašto gradonačelnik pred gradskim vijećnicima i javnosti ne odgovara iskreno nego tako očito obmanjuje?

Tvrdnja da sam se „nudio“ bilo kojoj stranačkoj opciji također je zlonamjerna konstrukcija i laž. Istina je da su mi prilazili predstavnici različitih stranaka s kojima sam popričao i to uopće ne skrivam. Naprotiv, zadaća ozbiljnog političara je da razmjenjuje ideje i komunicira s kolegama. Bio sam čak pozivan na izborne skupštine stranaka sasvim suprotnih svjetonazorskih predznaka čemu sam se odazivao jer smatram da treba sa svima razgovarati, ako ništa drugo kako bih vidio kako drugi ljudi razmišljaju, pogotovo jer u lokalnoj politici presudnu važnost ne bi smjeli imati svjetonazorski stavovi! Vrtić, igrališta, zimska služba, uređenja šetnica i parkova, nogostupi i ostalo nema i ne smije imati svjetonazorski predznak! Svim izaslanicima stranaka sam rekao da možemo pričati o određenim oblicima suradnje u budućnosti, ali da me članstvo u nekoj stranci odbija. Čovjek sam iskrenog dijaloga, gdje obje strane preuzimaju odgovornost ispoštivanja postignutih dogovora.

Kolega Boljar mi predbacuje mijenjanje stranačkih dresova. Ja sam bar slijedio ljude u koje sam vjerovao, kao i svoje ideale za koje sam mislio da ih te stranke zastupaju. Vrijednosti i načela su kod mene uvijek imala primat nad bilo kakvim članstvima, foteljama i beneficijama. A koji su to ideali kolegu Boljara vodili da skine dres HNS-a i obuče HSS-ov? Možda obećano uhljebljenje u Turističkoj zajednici za koje nije imao ni kvalifikacije niti radnog staža u turizmu? Ne treba se previše osvrtati na njegovu (trenutnu) stranku kojoj predstoje mogući novi raskoli, a koja daje gradonačelnika Duge Rese već 4 mandata za redom. U tih 4 mandata HSS je koalirao sa svima, od SDP-a, HDZ-a, sve ih „preveslavši“ da bi ostali sami pred zadnje izbore gdje ih je moja tadašnja stranka naivno podržala. A sad bi opet s SDP-om ili HDZ-om (ovisno tko bude garantirao više fotelja i uhljebljivanja) i tako u krug. Svi se mijenjaju, samo HSS ostaje kao što i Duga Resa ostaje taocem sveznajućih pojedinaca. Građani Duge Rese zaslužuju bolje od ove talačke pozicije.

Kolega Boljar spominje ideje koje sam navodno mijenjao i nisam dovršavao do kraja. Činjenica je da sam prilagođavao provedbu tih ideja ovisno o broju i veličini prepreka koje su mi moji najbliži suradnici iz vlasti manje ili više suptilno bacali pod noge. Zavidna je energija i vrijeme koje su na to (po)trošili čemu se ni dan danas ne mogu načuditi. A što se tiče liste završenih projekata i inicijativa koje sam osobno inicirao te okupio timove suradnika za njihovu uspješnu provedbu, kao i popis inicijativa čija provedba mi je bila potpuno onemogućena ili sam s vremenom bio „odstranjen“ svatko tko želi može doći kod mene u ured i popričati, al neka se pripremi da će potrajati malo duže.

Kolega Boljar kaže da mi je grad platio skupo školovanje. Istina je da je gradonačelnik Baršić želio uložiti u edukaciju gradskih kadrova što smatram itekako pozitivnim te je isti potez već i ranije bila praksa u gradskoj upravi. Ostao je međutim razočaran izostankom interesa službenika za tu opciju. Gotovo nitko to nije htio prihvatiti na što mi se više puta žalio. Ja sam jedini prihvatio obvezu da vikendima odlazim na predavanja u Zagreb, trošim svoje slobodno vrijeme kako bi poslušao i naučio nešto novo što često i činim neovisno od gradske inicijative. Radi rješavanja misterija mog skupoga školovanja pozivam kolegu Boljara da objavi popis svih zaposlenika i visine troškova školovanja na koje je grad utrošio sredstva u posljednja 3 mandata.

Kolega Boljar navodi da mi je grad platio putovanja i dnevnice. Koliko je to meni dnevnica bilo isplačeno tijekom ove 3 godine? Neka se slobodno objave iznosi ukupno isplaćenih dnevnice za mene i sve ostale koji su koristili tu stavku proračuna u posljednje 3 godine, nemam ništa protiv pa neka se vidi tko su glavni konzumenti famoznih dnevnica koje kolega Boljar spominje i u kojoj mjeri. Kad smo već kod toga, pozivam ga na objavu svih (uključujući iznose) kojiima su bila isplaćena sredstva za prekovremene sate! Istovremeno postavljam pitanje ukupnih troškova prošlogodišnje „ekspedicije“ za Brisel gdje je više članova gradske uprave na čelu s g. Boljarom „hodočastilo“ i s kojim učinkom. Umjesto jeftinih populističkih konstrukcija, neka kolega Boljar podastre sve podatke – transparentno i bez skrivanja.

Kolega Boljar spominje dvoje zaposlenika za EU projekte, koje sam, kako on kaže „prozivao“ u intervjuu. Prozivao sam način valoriziranja i stimuliranja dvoje pojedinaca na početku njihove karijere u kontekstu njihovog radnog iskustva i odnosa na tržištu rada. I ovom prilikom ću otvoreno ponoviti kako smatram njihovu početnu plaću previsokom te sam se preventivno zalagao za manju osnovicu i varijabilni dio ovisno o učinku. Radi se o jednima od rijetkih radnih mjesta čiji učinak se može točno utvrditi i shodno tome stimulirati. Ako bi bili uspješni u realizaciji povlačenja sredstava (iako sve ne ovisi uvijek i u potpunosti o njima samima) neka imaju i višestruko veću plaću od nas dužnosnika. To je moj jasan stav. Moram li ja kao zamjenik isključivo komunicirati stavove kolege koji je umislio da je „veliki vođa“ ili imam pravo na vlastite ideje? Jesmo li mi slobodno društvo ili se vraćamo u neka bivša vremena?

Kolega Boljar spominje tzv. super brzi internet. Riječ je o zanimljivoj temi protiv koje nemam ništa, dapače nadam se da će nakon što je tema obišla cijelu zemlju doista proizvesti neki pozitivni efekt u našem gradu, a ne ostati na PR efektu. Doista ne poznajem osobu u našem gradu kojoj je ta tema jasna, a osobno sam prvi puta o njoj slušao tijekom javne prezentacije u vijećnici. Toliko o transparentnosti unutar zidova gradske uprave, a kamoli izvan nje. Iako je tema tehničke prirode ona se može učiniti razumljivom svima jer se odnosi na sve. Ponavljam, samo ako gospoda to uistinu žele. Ovom ću prilikom javno postaviti nekoliko decidiranih pitanja u ime svih nas „glupih“ koji nisu shvatili, a među njima su i brojni građani koji me skoro pa svakodnevno o tome pitaju te gradski vijećnici koji su višekratno tražili pojašnjenja na sjednicama vijeća.

Ponavljam – nemam ništa protiv konkretnog projekta već netransparentnog načina na koji se izvodi. U ime svih zainteresiranih tražim da se odgovori na sljedeće:

Osnovni ciljevi projekta jasno i taksativno navedeni

Vremensko trajanje projekta, po fazama izvođenja

Tko je nositelj i koji su partneri u projektu

Popis obaveza i očekivanih ekonomskih koristi za sve nositelje i partnere

Ukupni iznos investicije svakog nositelja i partnera tijekom izvođenja projekta

Za što je točno predviđen utrošak 100.000 kn, naveden u planu nabave Grada

Jasne koristi Gradu Dugoj Resi i građanima Duge Rese

Na koji način i od kada će se moći konzumirati usluge

Kome se zainteresirani mogu obratiti za  više informacija o projektu (navesti točne kontakt podatke i zaduženja osoba)

Kolega Boljar opetovano ponavlja kako je lakše potrošiti proračunska sredstva nego razvijati projektne ideje. Da nije tragično bilo bi smiješno jer dolazi od čovjeka koji je „trošenje proračunskih sredstava umjesto razvijanja konkretnih projekata“ doktorirao tijekom dva mandata koje je proveo na čelu Turističke zajednice. Dakle bivši voditelj turističke sfere grada koji nema čak ni razglednicu, a kamoli razvijen prepoznatljivi turistički sadržaj, manifestacije, kupališta ili bilo što iz sfere turizma za koje imamo Bogom dane uvjete ima hrabrosti pričati o projektima? Koja je uopće njegova poveznica s turizmom koja ga je kvalificirala za to radno mjesto? Koji praktični ili teoretski dio u turizmu je prošao prije nego mu je povjereno „koordiniranje“ gradskim turističkim aktivnostima i turističkom perspektivom grada?

Koje je to projekte iz sfere turizma realizirao u dva mandata provedenih u TZ-u i koliko je sredstava „povukao sa strane“ realizirajući te projekte?

Kolega Boljar netočno navodi da se Sportska strategija radi već tri godine te da mi je kao takva direktno povjerena. Ako ćemo o Sportskoj strategiji, inicijativa za njom je potekla upravo od mene i Sportske zajednice, a pokojni gradonačelnik je prvo bio stava kako neće biti potrebna, već će taj dio biti obuhvaćen Planom ukupnog razvoja grada – dokumenta kojeg čekamo već 2 godine – iako ga rade plaćeni konzultanti, vjerujem „sasvim slučajno“ isti oni koji sudjeluju na projektu super brzog interneta. Ideja o izradi zasebne Strategije razvoja sporta prihvaćena je nakon prezentacije Strategije razvoja sporta grada Karlovca u Dugoj Resi tijekom proljeća 2015., dakle prije nešto više od godine dana. Ne smijemo smetnuti s uma kako je grad Karlovac u vrijeme izrade spomenute strategije plaćao 13 ili 14 profesionalnih trenera koji rade u sportskim udrugama grada Karlovca te unatoč takvom profesionalnom kadru vrijeme izrade strategije rastegnulo se na godinu dana. Zakon o sportu nalaže Sportskim zajednicama izradu Programa javnih potreba u sportu, a kako bi ti programi dobili razvojni karakter te se konačno počeli odvijati prema jasnom planu i jasno zacrtanim kratkoročnim i dugoročnim ciljevima, osobno sudjelujem u realizaciji Strategije razvoja sporta te ću sa zadovoljstvom prezentirati poglavlje Sportske infrastrukture koje mi je povjereno. Istovremeno ću pokušati pojasniti nužnost drugačijeg razmatranja sporta kroz povezivanje sa turizmom i poljoprivredom. Javna izlaganja svih poglavlja strategije biti će tek osnova za razmatranje i javnu raspravu dok će konačnu verziju strategije usvojiti Gradsko vijeće. Nije nebitno da ćemo Strategiju razvoja sporta odraditi vlastitim snagama, bez korištenja konzultantskih usluga za koje Grad Duga Resa u svom proračunu 2016. predviđa oko 1.000.000 kn. Ovom prilikom želim napomenuti kako unatoč angažiranju vanjskih konzultanata, Strategija ukupnog razvoja Grada nije donesena, a posljednja je prestala važiti još 2013. Najnovijim aneksom Ugovora o izradi Strateškog razvojnog programa definiran je rok isporuke 30.9.2016., dakle svega nekoliko mjeseci prije raspuštanja saziva postojećeg vijeća. Bitno je postaviti sljedeće pitanje. Da li ova vlast i ovo vijeće ima legitimitet donositi višegodišnje razvojne planove Grada u izbornoj godini, svega nekoliko mjeseci prije novih izbora?

Odgovor prepuštam svakome na vlastitu prosudbu i zaključak. Meni bi osobno bilo vrlo neugodno staviti potpis na takav dokument u ovom trenutku uvažavajući navedene okolnosti.

Kolega Boljar spominje povjerenu mi ulogu na projektu igrališta V. Nazor, odnosno famozne podloge koja nikako da ugleda svjetlo dana. Bolje da ništa ni ne govorim, već mi je muka od te teme koja pokazuje kako se i najpozitivnije inicijative koriste za političko prepucavanje i manipulacije, pogotovo ako ideja/projekt nije iznikla iz redova podobnih i sveznajućih. Reći ću samo jednu stvar, a to je da do prije godinu dana vodeći čovjek grada nije ni imao broj mobitela od tajnika Sportske zajednice da bi mi odjednom počeo komunicirati iza leđa, izostavljajući me čak i iz tog resora i projekata kojeg sam izinicirao i do tada vodio vrlo uspješnu suradnju sa Sportskom zajednicom.

Kolega Boljar tvrdi da sam na raspolaganju imao ljudske i proračunske kapacitete Gradske uprave. Ovo je ujedno i jedna od njegovih najsmješnija izjava. Činjenice je da nisam bio izravno uključen u donošenje NITI JEDNOG proračuna tijekom mandata već samo izviješten. Također, pokušavao sam ishoditi određene stavke za inicijative i projekte za koje sam se zalagao, a za što mi je u proračunu 2014. i bilo odobreno oko 120.000 kn, što se odnosilo na projektnu dokumentaciju za izgradnju tribine na igralištu ispred škole V.Nazor, izgradnja spomenute tribine te izrada projekta sanacije rukometnog igrališta na stadionu NK Duga Resa za prenamjenu u malonogometno igralište s umjetnom travom.

Kolega Boljar polemizira oko mojih karakternih predispozicija za dužnost koju obnašam. Potpisnik teksta si doista laska, ali opet promašuje istup. Pretpostavljam, da karakter, sklonosti i životne navike kakve ga krase, a po kojima je opće poznat smatra modelom, koji bi svi ostali trebali usvojiti. Čitateljima prepuštam vlastiti sud o tome.

Kolega Boljar navodi moju „pretjeranu povezanost“ s Udrugom za mlade Agora. Ova se tema nekako voli naći u fokusu „dobronamjernih“, na žalost ne zbog uspjeha koji su evidentni i prepoznati s nacionalne razine već kao poligon za zlonamjerne konstrukcije, manipulacije i stvaranja animoziteta između Agore i ostalih udruga. Da krenem od samoga početka. Tijekom zime i proljeća 2013., uoči lokalnih izbora posjećivao sam brojne skupove i seminare različite tematike, a posebice tematike vezane uz mlade i civilni sektor. Na tim seminarima su nas između ostalog upoznali s problematikom nezainteresiranosti i neaktivnosti mladih, s neadekvatnom aktivnosti postojećih Savjeta mladih diljem zemlje te sa krivim shvaćanjem Savjeta mladih tj. njegovom poistovjećivanju s udrugama civilnog društva što oni prema važećim zakonima nisu. Već u toj pripremnoj fazi odlučio sam potaknuti mlade da iniciraju.

Udrugu za mlade kakvu u Dugoj Resi do tada nisu imali kako bi otvorili dodatnu platformu za rad s mladima našega grada, ali na jedan ambiciozniji, ozbiljniji i organiziran način. Nemojmo brkati udruge u kulturi kao što su npr. KUD-ovi, sportske udruge, rekreativne udruge i slično. Te su udruge, iako nadasve vrijedne i korisne, okupljalište pojedinaca koji dijele afinitet za tu određenu aktivnost bilo da se radi o sportu, kulturi, rekreaciji, a shodno toj preferiranoj aktivnosti su usmjerene aktivnosti cijelih udruga i njenih članova. Na neki način su usko usmjereni u svom djelovanju što naravno treba shvatiti uvjetno. Udruga za mlade je trebala postati platforma i okupljalište mladih ljudi koji bi svojim aktivnostima mogli djelovati na najrazličitijim područjima, od suradnje sa Savjetom mladih (jer se oboje bave istom, po mnogima prioritetnom, ciljnom skupinom), preko edukacije, prevencije, međunarodne razmjene mladih, pa sve do organizacijski zahtjevnijih i složenijih događanja poput Duga Resa Festa. Uskoro sam na jednom od predavanja upoznao i Dianu Bečirević, mladu studenticu koja je privodila svoj studij kraju, a koja je dijelila moj entuzijazam i viziju oko određenih budućih inicijativa za mlade. Uskoro je oko nje okupljeno još nekoliko mladih, zagrijanih za konkretne inicijative te je osnovana Udruga za mlade Agora. Naravno da sam im stalno bio na dipoziciji, sugerirao im, pomagao gdje god sam mogao i što god sam mogao. Gledao sam i gledam spomenutu udrugu kao budući inkubator ideja i razvojnih projekata za mlade Duge Rese i okolice koji će biti van direktnog negativnog utjecaja često prljave i manipulativne političke sfere.

Vjerujem da to na prvu paradoksalno zvuči s obzirom da sam i ja političar.

Uoči osnivanja udruge krenule su pripreme za prvo istraživanje o potrebama mladih Duge Rese koje su uspješno rezultirale izdavanjem brošure (dostupna na www.agora.hr). Radi što bolje vidljivosti i dostupnosti napravljena je web stranica udruge, pokrenut je i facebook, a uskoro su krenule i pripreme za prvi Duga Resa Fest.

Sve se to odvijalo poprilično brzo jer smo radili s voljom i velikim entuzijazmom, rezultati su postajali sve vidljiviji, a na samom predstavljanju udruge Demokratki rasadnik je bio ispunjen što je očito nekima zasmetalo. Naravno da je svakoj imalo ozbiljnoj udruzi za rad potreban prostor, a Agora ga nije imala. Tu počinju manipulacije…

Prezentirao sam tadašnjem šefu problematiku prostora te pokušao lobirati da se Udruzi za mlade omogući nekoliko kvadrata prostora za njeno još uspješnije funkcioniranje i logični nastavak te lijepe priče. Ono što nisam odmah uočio je da zapravo ne postoji iskrena volja rješavanja problema prostora. U nekoliko navrata se dekretom bezuspješno Udrugu za mlade pokušavalo ugurati u prostore postojećih udruga koje su u tim prostorima već dugi niz godina obavljale svoje aktivnosti. To nikako nije bio primjeren, ali ni dobronamjeran način. Ovim načinom se samo isprovocirao logični i sasvim očekivani animozitet između dugogodišnjih korisnika postoječeg prostora i Udruge za mlade koja se tek trebala negdje stisnuti. Da su se sve tri strane sjele i primjereno popričale kako bi to dobronamjeran inicijator napravio, sasvim sam siguran kako bi temu sustanarstva Udruge za mlade i te druge udruge riješili iz prvog pokušaja. Međutim pisanjem dekreta su se tenzije, potpuno nepotrebno, podignule na nevjerojatno visoku razinu i sama udruga je postala, iz percepcije jednog dijela civilnog sektora Duge Rese, crna ovca što joj je dodatno otežalo rad te usporilo razvoj, a sa samim time i umanjilo dostupnost prilika za mlade našega grada.

Kolega Boljar lažno manipulira da je kupnjom zgrade bivše Kadrovske ista trebala biti predana Udruzi za mlade Agora. Ova izjava može biti isključivo plod potpune neinformiranosti ili zlonamjernosti. Da je potpisnik izjave radio svoj posao u Turističkoj zajednici tijekom puna dva mandata, Duga Resa bi već odavno imala hostel za mlade pa ja o tome ne bi trebao brinuti, ali pustimo sad to. Život i okolnosti koje nas okružuju su u konstantnoj dinamici, prilika se pojavi i ubrzo nestane ukoliko se na nju ne reagira. Ne želim ni zamišljati koliko je ova ekipa propustila prilika tijekom posljednja 4 mandata koliko vladaju gradom, ali propuštanje prilika me ne čudi znajući gdje im je fokus. Ono što ja nikako nisam želio dopustiti je, ne reagirati na trenutak mogućnosti kupnje te zgrade u strogom centru grada za smiješnu svotu od 162.000 kn. Da sam imao novaca osobno bi se natjecao na dražbi i kupio ju samo da ne ode nekome tko bi od tog mjesta napravio tko zna što ili ju ostavio u stanju kakvo jest. Da je bilo bar malo dobronamjernosti i mudrosti ta zgrada bi se kupila, a njena svrha bi se osmislila kad već 60-minutno zajedničko izlaganje gđice. Bečirević i mene nije bilo dovoljno da ih uvjeri kako bi trebali reagirati. I da završim tu temu, NIKADA nije bio plan niti namjera predavanje bilo kakve imovine grada Udruzi za mlade pa tako ni zgrade Kadrovske, već je grad kao potencijalni vlasnik trebao biti bitan faktor u budućem ustrojstvenom obliku koje bi upravljalo tom zgradom, aktivnostima u njoj odnosno upravljanju krajnjom namjenom. Centar za mlade, sa hostelskim sadržajem, prostorima za besplatne urede za mlade poduzetnike, kušaone s proizvodima lokalnih OPG-ova, a sve u samom gradskom središtu koji je trebao otvoriti sasvim novu perspektivu mladima srušen je već u samom začetku nerazumijevanjem i nepostojanjem bazične volje. Pitam se zašto. Tobožnja nemogućnost mijenjanja proračuna i zacrtanih vizija, ne znam ni sam čega… Zar netko doista može povjerovati u to?

Kolega Boljar optužuje da sam pristran u korist Udruge za mlade na uštrb drugih udruga. Doista bi volio jednu javnu debatu na tu temu da se razotkrije zlonamjernost i skučenost umova spremnih na plasiranje ovakvih konstrukcija. Ako je netko na dispoziciji svim udrugama, mladima, građanima općenito, onda sam to ja. Za razliku od nekih ja šećem ovim gradom uzdignute glave svakoga dana i to ne samo na svetke i petke. Apsolutno sam dostupan, telefonski, emailom, Facebookom, Linkedinom i Twitterom. Mogu li biti dostupniji nego jesam? Jesam li odbio razgovor ili pomoć ikome u ove 3 godine? Neka navedu jedan primjer, jednu osobu imenom i prezimenom. Kome je pomoglo odvijanje inicijative „Odaberi sport“ (osobno sam ju osmislio, a provodio u suradnji sa Sportskom zajednicom) nego svim sportskim udrugama, a Gimnastički klub Filip Kok je prema riječima odgovornih doslovno spašen od gašenja zbog kroničnog pomanjkanja članova, a sada rade sa 30-ak djece predškolskog i osnovnoškolskog uzrasta te bi im svakako trebalo pomoći oko nabavke opreme za što uspješniji daljnji rad. Opće je poznato koliko je gimnastika kao bazični sport presudna za razvoj motorike kod djece osnovnoškolskog uzrasta. Jedan od prvih klubova za koji sam osobno procijenio da je podcijenjen u smislu dodijeljenih financijskih sredstava je Judo klub za koji sam se maksimalno založio da mu se povećaju sredstva, a u čemu sam tek djelomično uspio. Već dvije godine zalažem se za gradnju centra odbojke na pijesku uz rijeku Mrežnicu. Ne znam primječuje li itko da imamo dva odbojkaška kluba koji ostvaruju odlične rezultate i gdje se 90-ak djevojaka strastveno bavi tim sportom, što je definitivno bolja alternativa opijanju po gradskim parkićima i birtijama. Ukoliko netko od vlastodržaca koji puta pogleda druga kupališta u razvijenijim sredinama vrlo lako će zamijetiti kako skoro svako ima teren odbojke na pijesku. Ne bi to bio samo dodatni rekreativni poligon, taj teren kao i ostala sportska infrastruktura pametnim upravljanjem otvara mogućnosti razvoja sportskog turizma, sportskih događanja, priprema sportskih klubova, zaradu ugostiteljima itd. Međutim već 2 godine ne dopušta se čak ni crtanje spomenute infrastrukture, a kamoli išta drugo. Nedavno mi je uspjelo ishoditi crtanje spomenutih igrališta u direktnom razgovoru s pročelnikom, za što sam od nadređenog kolege Boljara naravno bio opomenut kako „opet soliram“, a zapravo je to dio nadopune pripremnih materijala za Strategiju razvoja sporta za koju me prozivaju da nije napravljena. Primjećujete očite kontradikcije?? Što god napravim ne valja! Isto tako se zalažem za sanaciju doma A.T.Stipančić za koju nikako nije bilo konkretnog dogovora već su mi se paralelno vodili razgovori iza leđa dok sam sa Sportskom zajednicom obilazio Hrvatski olimpijski odbor i županiju, a odjednom se „na stolu“ nađe 480.000 kn za ad hoc zahvat. Djelomično podržavam taj zahvat, ali samo u dijelu sanacije krova koji je doista kritičan i koji predstavlja direktnu opasnost za sve korisnike doma, kao i prolaznike po ulici. Ono što zamjeram je ponovno potpuno ignoriranje mene čiji je to direktni resor, ali i Sportske zajednice bez koje jednostavno nema smisla raspravljati niti jednu sportsku temu ako od nje želimo napraviti respektabilnog sportskog dionika grada, a ne poligon za dodatne političke smicalice i prepucavanja. Osobnog sam mišljenja da se osim krova u ovom trenutku nije neophodno moralo krenuti na „šminkanje“ fasade pred izbore jer se tim zahvatom ne rješava povećanje energetske učinkovitosti zgrade (na čemu se mogu ostvariti uštede od oko 40% investicije), a o uštedi energije nakon izvođenja adekvatne sanacije da ne govorimo. Umjesto da se ostatak od 115.000 kn uvećano za PDV koji će se ulupati u fasadu uloži u izradu projekta cjelokupne sanacije sa zatvaranjem terase okrenute prema knjižnici, čime se neupitno treba povećati trenažni kapacitet dvorane, mi sad robujemo stvaranju dojma kak se „nekaj napravilo“. Toliko o optužbi kako je lako trošiti proračunski novac. Pa ovo je doslovno razbacivanje! Al navikli dugorešani na razbacivanje njihovih para k´o magare na batine. Mogli bi i na ovu temu posebnu emisiju pogotovo oko rata između stolnoteniskih udruga kojima se, čini mi se, isto tako manipulira obečavajući im ovo ili ono od prigode do prigode.

Što se tiče udruga u kulturi, već vrapci na grani znaju da se godišnje raspoređuje 110.000 kn preko natječaja, a pri tom 4 udruge imaju „zagarantiranih“ 20.000 kn gdje se u posljednji natječaj „ugurala“ i toliko osporavana Udruga za mlade prije svega radi provođenja Duga Resa Festa 2016. da ne ispadne da ništa nisu dobili (na tu temu bi isto mogao poduže pisati). Koja pasivna i komotna kulturna politika, koja lijenost…

Pripadnici različitih udruga u kulturi već godinama traže da se koordinacije održe u jesen prije sastavljanja proračuna kako bi se shodno planovima i realnim programima udruga adekvatnije planirala sredstva u kulturi kao i organiziranje godišnjih aktivnosti te priredbi poput Dana Duge Rese koji su se pretvorili u NIŠTA. Apsolutno pozdravljam tu inicijativu i mislim da bi bilo krajnje vrijeme da se okrenemo takvom načinu djelovanja koje bi istovremeno vjerujem smanjilo nepotrebne animozitete među udrugama, povečalo istinsku transparentnost, a doprinijelo konstruktivnosti, kvalitetnijim programima i kvalitetnijim manifestacijama na zadovoljstvo svih građana. O pomanjkanju volje za lobiranjem na nacionalnom novou, a u svrhu otvaranja područnog odjela Glazbene škole Karlovac bolje da ni ne pričam jer još dugo neću završiti.

 Kolega Boljar kaže kako je prvi puta u povijesti je mijenjan pravilnik o korištenju službenog automobila zbog mojeg neumjerenog korištenja. Nešto smješnije doista se treba potruditi naći među izjavama političara koji doista svakodnevno bubnu svašta. I što je ponovno vrlo indikativno potpuno je KONTRADIKTORNO izjavi da sam u svom djelovanju imao na raspolaganju kadrovske i proračunske resurse grada. Istina je da se od početka mandata povezujem sa raznim inicijativama i ljudima koji rade korisne inicijative u drugim sredinama te dio od njih pokušavam i dovesti u naš grad koji vapi za novim inicijativama i događanjima. Shodno tome moji odlasci u Zagreb, Karlovac, Lepoglavu itd. su prijeko potrebni i itekako svrsishodni. Vjerujem da jedan službeni posjet g. Pahoru u Sloveniju tijekom prošle godine daleko nadmašuje troškove moga korištenja službenog automobila tijekom ove tri godine, a koje sam realizirao svaki puta naravno u skladu sa putnim nalogom i odobrenjem gradonačelnika. Činjenica jest da kako su se odnosi pogoršavali sve više toga mi je bilo uskraćivano, pa tako i korištenje službenog automobila, ali zanimljivo je da je ovo prvi puta da čujem kako je pravilnik mijenjan zbog mene, a sudjelovao sam na raspravama oko tih promjena.

Suprotno od onoga što tvrdi, kolegu Boljara ne krivim za stvari koje su se dešavale posljednje 2,5 godine i upravo zato sam mu prvi prišao sa željom da ostatak mandata provedemo korektno, ali sam naglasio kako očekujem zaokret u komunikaciji, suradnji, a prije svega u međusobnom uvažavanju koji se nije dogodio te je po uhodanoj praksi nastavljeno ignoriranje i eskiviranje dogovora. Predbacivanje da mi je pomogao oko pokrivanja organizacijskih propusta oko Duga Resa Festa, glazbenog događaja kod Sv. Antuna povodom dana grada i održavanja Ljetne škole gitare te škole trčanja je pokazatelj da mi predbacuje kategorije na nivou 14 miješanih pizza i 10-ak litara sokova. Pa dal’ ja sve te inicijative za mlade radim radi svoje djece koje nemam ili radi svih mladih ovoga grada uključujući njegovo troje koje su taman uzrasta kad ih itekako vrebaju napasti modernog društva? Umjesto da me maksimalno podrži u mojim nastojanjima, predbacuje mi tih par stotina kuna kojima je djeci koja izvode programe omogućen obrok. Da li može niže od toga?

Nakon svega napisanog i izrečenog, moram naglasiti kako ovo mi nije ni malo ugodno, ne uživam u ovome, ali mislim da je sramotno puno toga što se događalo posljednjih godina. Kolega Boljar sam najbolje zna koliko je i da li je u tome participirao. Ono što me razočaralo jest što nakon mojih višekratnih apela, nije promijenjena loša praksa, a promjena je definitivno bila u njegovim rukama. Još uvijek mi je teško prihvatiti da mi, koji smo pripadnici mlađe generacije, ne možemo bolje od ovoga, što ne učimo na greškama starijih već nastavljamo vrtnju u krug, umjesto da zajednički gradimo nova partnerstva i suradnju. Srećom, vidim oko sebe dosta ljudi koji žele drugačije. Nadam se da ću makar s njima postići zajedništvo za prijeko potrebne promjene.

Za kraj, usporedba s „Che Guevarom bez pokrića“. Taj dio neću komentirati osim što ću napomenuti da je isti taj Che Guevara, da se metaforički izrazim „nalupetao“ snage koje je tek izabrani američki predsjednik J.F.Kennedy poslao prilikom pokušaja invazije Kube u Zaljevu svinja davne 1961. Kažu da je Kennedy tada poslušao loše savjete svojih bliskih suradnika pa doživio fijasko. Kolega, morat ćeš puno bolje od ovoga!, poručuje Z. Vilović.