Boljaru zamjeram isključivost i furanje ega

Zoran Vilović (36) službeno je dogradonačelnik Duge Rese zadužen za sport, mlade i kulturu, ima mjesečnu neto plaću od 11 tisuća kuna i na zadnjoj je sjednici odlučio zaplivati  kontra struje. Između njega i novog čelnika grada, tek koju godinu starijeg Tomislava Boljara ne cvatu ruže, zapravo frcaju iskre, a Viloviću je dosta da ga se kako kaže, "ignorira i ne surađuje". Duže već između Vilovića i Boljara "kuha", a "kuhalo" je još i u vrijeme pokojnog gradonačelnika. Jaz je tako dubok da se čak i njegov privatni Facebook profil našao na tapeti predstavnika Grada.

RM:Kako je bilo u zadnjoj klupi?

ZV:Dobro, zanimljivo, nova perspektiva. Ali, bila je to odaslana poruka, i nadam se prihvaćena od vijećnika te građana, a bila je odaslana i mom kolegi, samo što se on u sebi svojstvenom stilu afektiranjem i prenemaganjem izvlači da ne kuži o čemu se radi.

RM: Jeste li vi i g. Boljar u svađi?

ZV: Svađa je za osobne odnose. Mi tu nismo osobnih odnosa radi, ja svakako ne, zato to ne bih tako nazvao. On mene jednostavno ne prihvaća kao pojavu niti kao čimbenika, a zaboravlja da smo 2013.g. zajedno došli na tu vlast. Nikad nismo surađivali na niti jednom projektu, iako je mojih bilo više. Pokojni je gradonačelnik imao viziju da svatko radi svoje, što je možda opravdano, ali ja sam isto htio da nešto zajedno odradimo, pokažemo zajedništvo. To se nikad nije dogodilo. Onaj dan kad je gradonačelnik umro, rekao mi je Boljar da moramo pričati. Pa rekoh mu i tad da sam ja otvoren za razgovore! To sam i danas. Ne želim biti destruktivan i nekome činiti zlo, pa njega napadati. Samo želim reći i pokazati javnosti da stvari nisu idealne, daleko od toga, da mi je više zlo od šutnje i gutanja, te se stvari jednostavno moraju promijeniti.

RM: Boljar je gradonačelnik dva mjeseca i niste zadovoljni. Jeste li bili nezadovoljni i dok je gradonačelnik bio pokojni Baršić?

ZV: Jesam. Bio sam nezadovoljan s prihvaćanjem mene kao kolege, mojih ideja i prijedloga. Prva godina mandata je bila skoro pa idealna, baš kao i predizborno vrijeme. Doista sam idealizirao g. Baršića, ja sam za njega bio spreman ići u rat. To nije metafora. Najviše sam s njim volio razgovarati, bio je pun iskustva. To sam vidio. STvari su do jednog trenutka bile skoro idilične. A onda su se promijenile, iako, moram reći, da sam neke suptilne stvari osjećao od početka. Npr. nikad nismo imali koordinacije sa svim direktorima gradskih firmi. Pitao sam zašto toga nema. Očito sam ja bio njemu nepoznat faktor, pa me ispipavao, ali očito nije bio spreman na dijeljenje informacija, pa ja nisam bio na svim sastancima. 

RM:Zašto se tad niste pobunili?

ZV: Koalicija je poput braka, ima dobrih i loših dana. Vjerujete u dobar ishod. Ja sam uvijek pitao zašto. Mislim da je pokojni gradonačelnik mene tada cijenio, tu iskrenost, jer ja ne držim stvari u rukavu. O svemu sam ga izvještavao. On mi nikad nije zadao neki zadatak jer sam i sam toga imao previše pa bi mi rekao da usporim. Vjerujem da je bio čak i očinski dobronamjeran i shvatio da želim nešto napraviti svom gradu. Sad će netko reći da sam ja u kampanji. Ja sam u kampanji od prvog dana mandata, s inicijativom.

RM:Dakle, dok je Baršić bio živ, bili ste zadovoljni odnosima u gradskoj upravi?

ZV: Prvu godinu da, poslije ne.

RM:Što je i kad krenulo po zlu da idila više nije trajala?

ZV: Točka preokreta bila je 15.7. 2014.g. Bio je sastanak o bivšoj kadrovskoj Pamučne koja je za 162 tisuće kuna prodana g. Ferkuli. Ja sam prije toga okupio te mlade, formirana je Agora, bio sam s njima, vozio ih, pomagao…mislim, ako netko zbog toga misli da sam ja u sukobu interesa, Bog mu pomogao. Ako ja nisam trebao tim mladima pomoći, tko bi? Našao sam Dijanu Bećirević, dobitnicu rektorove nagrade na Geodeziji, pametna, držala je predavanja, profesionalna, zrela, odgovorna. Prihvatila je volontirati, a ja sam znao da nam treba centar za mlade. Pa ne možemo ga staviti u Mihalić Selo, zato je kadrovska bila idealna, kao centar grada. Bila je ruina, rugoba, nasuprot parka, blizu željezničke stanice, savršeno mjesto za centar za mlade. Mi smo htjeli da Grad to kupi. Stalno mi se govorilo da nema novaca, što sam poštovao. No, to je bila prilika koja je došla i objekt je bio na kupnji. Imali smo priliku, a ne da ju propustimo kao kupnju Pamučne pa da nam i to kupi netko od bilo kud i radi bilo što, ili da Grad preuzme odgovornost za taj objekt za te novce. Ne zaboravimo da je Stari mlin kupljen za duplo veći iznos, sasvim opravdano. Čak i nakon naše prezentacije o tom centru za mlade kojoj je prethodio polugodišnji rad, lasersko snimanje situacije u suradnji s Geodetskim fakultetom, nije bilo dovoljno. Niti jednom riječju nismo dobili pohvalu za to, bilo je toliko demotivirajuće, niti riječ nam nije rečena. Nije nam nakon toga bilo jasno što je pošlo po krivu, bilo je toliko razočaravajuće.Zgrada nije kupljena, bez komentara je bilo.Gledali smo se Dijana i ja kao oni u crtiću A je to i tješili se u stilu "možda je to za naše dobro".

RM: To razočaranje je bilo jedino i dovoljno za vas? Nije ovo sad valjda zbog toga?

ZV: Ma ne. Tada sam  počeo sumnjati u iskrenost našeg odnosa. Bio je to prijelomni trenutak. S druge strane, znao se šaliti kako neki neće zavičajnu zbirku završiti još 3 mandata, a s druge strane ja i ostali koji smo radili vikende, dan, noć… eto, valjda sam nabio prevelik ritam. Htio sam što prije, što više. To što oni nisu bili spremni pratiti, druga stvar. Imao sam ja drugih ideja. Znate, imao sam brojne incijative i sve radio iz nule, bilo ih je 20-ak i više, ne moram vam ni nabrajati, pratili ste. Nema nešto da sam od nekog naslijedio, pa nastavio i guslao dalje. Radio sam iz nule, osmišljavao, razmišljao o izvorima sredstava, ma koliko su to neki krivo shvaćali. Gledajte, evo opet ta Agora, bilo je tu manipulacija. Nikako da im nađemo prostor. Jedno kinološko društvo ima prostor grada, a udruga za mlade? Gdje su nam prioriteti? A ta udruga je trebala biti centar za okupljanje tih mladih ljudi koji bi nešto pokrenuli, željeli, na kraju smo morali iznajmiti privatni prostor. Pola Duga Rese je na Bećirević i mene tada gledalo s odbojnim stavom.

RM:Dobro, vidim i da vas na "Glasu naroda" često "peru", spominju računovodstvo udruge, vaš odnos s D. Bećirević…što je s tim? Da ste povezani pa govore o "pranju novaca"…

ZV: Nek se pozabave. Udruga vodi računovodstvo odnosno ovlaštena firma. Ne vodi ga ni Vilović ni Bećirevićeva. Ako oni vode krivo, onda i mi. Neka prerogljaju kaj god hoće, nemamo kaj skrivat. Radi se o zavisti i jalu jer smo iz pepela stvorili nešto novo. Evo, jedna cura radi sada tu zahvaljujući nama, koja je to udruga još napravila? Pa ne bahatim se, već kažem da smo mi stvorili putokaz za druge, a gazi se nešto što valja.

RM: Ok, idemo dalje. Gdje je još pucala suradnja pa ste bili sve razočaraniji?

ZV: Ajde, evo odbojkaški tereni, zapošljavanje ovih dvoje u odjelu za EU projekte gdje sam govorio:"Šefe, pa nemojte im davati visoku plaću, pa to su ljudi bez dana radnog iskustva".

RM: A koliku plaću to dvoje ima?

ZV: Ne bih sad govorio. Ne znam smijem li da me ne tuže, iako mislim da bi mi kao javni službenici i dužnosnici trebali to sve dati van, pa nek bude lista srama i kritiziraju nas.

RM: Sad ću ja zapiliti, kolika je plaća? Ispod ili iznad npr. 5 tisuća?

ZV: Iznad 5 tisuća.

RM:A bez dana radnog staža?

ZV: A da. Čak su bili na osposobljavanju u gradskoj upravi, nemam ništa protiv. Dapače, gospodin je vrlo ugodan i simpatičan i samozatajan dečko. S gospođom sam imao jednu neugodnu situaciju gdje se ona meni u prvom tjednu zapošljavanja usudila reći da neće nešto napraviti. Eto, mjerili smo odbojkaško igralište i ona je trebala nacrtati, nakon što smo sve izmjerili.

RM: Kako su oni izabrani za zaposlenje u Gradskoj upravi? Kako se uopće zapošljava tamo?

ZV: O, pa vi bolje od mene znate kako se tamo zapošljava. Postoje formalni natječaji, a kako se doista zapošljavaju, treba pitati one koji to rade. Ovo je mali grad, svatko svakog zna, zna se tko je s kim u srodstvu, u kojoj je stranci. Budimo realni, velika većina u tu gradsku upravu nije došla bez političkih veza. Oni formalno imaju struku, imaju zanimanja, a evo i ovi dvoje su kvalitetni. Ne kritiziram što su primljeni, već način dodjele plaća. Predlagao sam da krenu s 5 tisuća što je za ljude koji počinju raditi izvrsna plaća za Dugu Resu, da imaju dio po učinku.

RM:Kakav je njihov učinak?

ZV: Pitajte onog tko ih nadzire. Ja ne znam.

RM: Pa vi ste dogradonačelnik, a ne znate. Kakav ste vi to dogradonačelnik  bez informacija?

ZV: To se i ja pitam. Vrlo često, a to je i razlog zašto ovako istupam.

RM: Za što vas onda plaćamo, pa imate 11 tisuća kuna plaću? Mislim, Zoran Vilović – dogradonačelnik koji nema pojma ni o čemu?

ZV: Ma ne bih ja to tako rekao, nije baš da "ni o čemu", ali u ove stvari koje ne nadzirem, ne mogu ulaziti. Pod mojom su ingerencijom bili, naglašavam bili, sport, kultura, mladi. Trebao je biti i taj EU dio, no to se šutke provuklo do g. Boljara. Nema problema. Čuo sam da on ima više iskustva u tome, ok, nema problema. A što se moje plaće tiče, ona je 6. ili 7. po visini u gradskoj upravi…

RM:Ok, gdje ste se još razočarali?

ZV: Banalno, ali upadljivo. Pričamo o nekom komunalnom redu, a ne možemo dokinuti nered, a onda i opasnost koja vreba iz pasa koji šeću šetnicama, bez povodnika, bez brnjica. Ljudi šeću ogromne pasmine od 40-60 kg, koji kad se zaleti, tko ga može zadržati? Brnjice nema, ali znam da povodnik mora biti. Eto, to je banalna stvar oko koje smo se kolega i ja pred pokojnim gradonačelnikom znali zakačiti. On je pak to promatrao s podsmjehom. Mene uopće ne zanima čiji je i kakav pas, kupa li se u kadi ili ne, dobroćudan ili ne, ima li hemeroide ili ne, on mora biti na povodniku, a komunalni redar treba djelovati u skladu sa zakonom.

RM: Jeste zvali komunalnu redarku?

ZV: Ah, pa vidite da na vijeću dobivamo smiješne odgovore. Ispada da je taj problem neriješiv u 21. stoljeću, a pričamo o uvođenju letećih tanjura u Dugoj Resi. A ne možemo uvesti komunalni red za pse! Nije li to apsurd?  Pa precrtajmo to od onih koji su to fino uredili. Onda, gledajte onu šetnicu iznad brane, onaj odbojnik koji je stavljen. Bilo je to u ovoj sivoj zoni prepucavanja čija je cesta, ali to je crna točka. Kad iz Mrzlog Polja krenete prema Tušmeru, nađete se na toj strani i tu vas nema što više zadržati u toj provaliji, niti drva da vas zaustavi. Neki su se ljudi spremni igrati s takvim opasnim stvarima, a trebalo je desetak tisuća kuna za to. Molio sam, ali ne. Zato je super stvar da je to ŽUC malo uredio, stavio ogradu, itd…A moja zadnja "ofenziva" krenula je 4. travnja ove godine kad su one dvije djevojčice stradale na neoznačenoj zebri u Jelačićevoj. Moglo je biti fatalno. Tad sam svima poslao mail, tad mi se prelomilo u glavi. Stalno sam zapomagao da idemo na sastanke s policijom, ajmo pofarbati te zebre, zaustaviti divljake na motoru, ali ništa.. Mi se prepucavamo tko je veći baja u selu i županiji, a zebre su nam neofarbane, preko kojih idu djeca. Tad mi se smračilo pred očima, doslovno sam poludio, napisao mail i gradonačelniku i svima i rekao da nas može biti sram jer to što se događa… to je bila kap koja mi je prelila čašu. Krenula su tad naša dopisivanja. Bio sam, priznajem, u jednom dijelu drzak, ali da pročitate vidjeli biste da sam pozivao na akciju, te da nije bilo destruktivno jer me neki žele takvim prikazati. Kao neradnika, destruktivca, agresivca. To ne. Uvijek kritiziram s argumentom i ciljem da se nešto promijeni.

RM: I što su vam odgovorili na vaš mail? Gradonačelnik i pročelnici?

ZV: Počeli smo se dopisivati, znate, evo sad, znači bilo je to mjesec dana prije smrti gradonačelnika…(stanka…)  Bilo je to malo neugodno dopisivanje, prepiska.

RM: A zašto niste razgovarali? Znači, oni u svojoj, vi u svojoj kancelariji i šaljete si mejlove? A zašto niste sjeli u kancelariji za stol i razjasnili sve?

ZV: Ti naši odnosi došli su do te mjere da sam vidio da razgovor nema smisla. Ako iste stvari pitate 10 puta, nego vam se prešuti ili vas se na kružocima ismijava, pa je li to meni sila? Treba li mi? Odlučio sam početi pisati. Nikad se ne zna. Možda će netko reći nekad što ja hoću, bio sam s njima u ekipi, e, uhljebio si se Viloviću, što hoćeš…. Vidite, ta stigma da smo svi mi političari isti je pogreška. Odlučio sam pisati, pa danas-sutra, dođe li do nečega, ja ću pokazati. Evo, pa vidite, ja sam pisao, za svoje riječi snosim odgovornost. Bila je to prepiska sa zamjenom teza, klasično manipuliranje..Netko tko je vješt u ispreplitanju činjenica, ispadne sasvim drugačije.

RM: Dakle, vi i pokojni Baršić tih zadnjih mjesec dana niste bili u dobrom odnosu?

ZV: Ne. Bila je to kulminacija. Strašno sam ga cijenio,te njegove kapacitete i znanje, ali ne uvijek načine kako ih je koristio.

RM: Na onom rođendanu niste bili?

ZV:Ne.

RM: Boljar je tada postao broj jedan u gradu. Vaš odnos dotad nije bio bogzna što, a sad?

ZV: Da, mi smo totalno različiti ljudi. Nikad nismo bili u posebno lošem odnosu. Razmimoilaženja su bila, postojala su. Sada je suradnja nikakva.

RM: Razgovarate li uopće?

ZV: Da. Kad se ja obratim i pitam za nešto. Evo, još je tog 3. svibnja mi rekao da moramo razgovarati, ali nismo nikako. U zadnju godinu valjda mi je tri puta rekao da moramo razgovarati, ali nikad do tog nije došlo. Sad zadnje, čekao sam tri tjedna na taj razgovor. Prošla su, on me nije zvao na razgovor, a postao je prvi čovjek grada. Što nije logično da to napravi, da razgovaramo, dogovorimo kako ćemo, što će tko preuzeti? Svidjelo se nekom ili ne, ja sam jedini dogradonačelnik. Eto, čekao sam ta tri tjedna i već na tom prvom vijeću nakon smrti, htio sam sjesti iza, ali nešto mi nije dalo. Mislio sam da nije u redu, neću sad nakon smrti, znate ono, razmišljao sam da se krivo ne shvati… Dan prije vijeća sam ga pozvao na razgovor i našli smo se ujutro, rekao sam mu da to nije u redu da ne razgovaramo, da se nismo našli. Odgovorio mi je da hoćemo razgovarati, "ma daj, hoćemo.".. Mislim, nije problem razgovarati, pa ja razgovaram sa svima, već su me s 15 strana zvali za razgovore i iz stranaka. Znate, on vam sve obeća, a onda od obećanja ispadne, da ne kažem što.

RM: Želite reći da ne govori istinu?

ZV: Sami zaključite. Puno izrečenog se ne održi, a meni je toga već dosta.

RM: Tajnica je potvrdila da vi i Boljar nemate dobar odnos, ali da su loši odnosi i s drugima. Kako na primjer s drugim pročelnicima funkcionirate?

ZV: Ja se ne svađam ni sa kim. Na početku mandata sam skužio koliko je to okruženje nepovezano, čudna atmosfera. Znate da su me neki pitali da "jel fakat nešto tu mislim radit’?  Znate, ja sam krenuo, baš sam navalio…

RM: A vi ste mislili da dogradonačelnik treba nešto stvarno raditi?

ZV: Pa ja sam došao raditi za svoj grad. Građani Duge Rese me preskupo plaćaju da ja ne bih davao sve od sebe. Imam 36 godina, došao sam s 33 tu. Nisam tu došao dočekati penziju ili da se malo počastim na kojoj fešti. Ja dana staža nisam dosad imao u Dugoj Resi. Radio sam u Zagrebu, Karlovcu, Istri, Rogoznici, Šibeniku te na brodu. Nisam čekao i plakao da mi gradonačelnik ili neka politička veza riješe posao. Išao sam po svijetu i tražio posao gdje ga je bilo, u Hrvatskoj i izvan nje. Mene ne možete zvati uhljebljenikom. Ja sam se već pomirio da druge godine u lipnju završavam s mandatom i iskreno, baš me briga. Baš me briga ako ću završiti, jer ako moram biti fikus – fikus neću biti sigurno. To me ne zanima. Spreman sam se boriti ako bi bila neka normalna ekipa, ali s programom kojeg bi ovjerili kod javnog bilježnika.

RM:Aha, vi bi bili Božo Petrov?

ZV: Ne. Ja sam Zoran Vilović i to ću ostati.

RM: Nego, kako vi i pročelnici?

ZV: S Mladenom super, on je odličan čovjek, radi, svaka mu čast. Gospođa Helena i ja smo bliski po godinama, komunikacija ugodna. Gospođa Mira isto tako…

RM: Sad je sve lijepo, a čuli smo da nije odnos dobar.

ZV: Stvarno ne znam. Neka kažu konkretno. Rekli su i da vrijeđam na svom fB profilu.

RM: A da, čitan vam je FB profil, čestitam.

ZV: Da, otvoren je. Kod mene je sve transparentno. Dok ovo radim, javna sam osoba. To je "must have" danas. Pa od pape nadalje svi imaju twitter, fb, što sve ne..to je besplatan alat koji je jako praćen, s kojim vi informirate.

RM: Znači da su u gradskoj upravi i vijeću vaši fanovi s FB, čitaju, prate, sljedbenici su?

ZV: (smijeh) Valjda čitaju, prate, koliko znam ni kolega Boljar, ni gđa Helena nemaju, ni g. Furdek, evo ima gđa Rubinka i ovi nešto mlađi. Valjda su imali kružoke na temu mojih postova na FB. Ovi koji su bili najglasniji oko mog fejsa, vidim da ga nemaju.

RM: A što ste pisali?

ZV: Morate i vi sebi otvoriti FB ( smijeh), pa čitati… eto, istraživačko novinarstvo. Osvrćem se sve rjeđe na nacionalnu problematiku, a više na lokalno.

RM: Jeste li stavljali dokumente na svoj FB?

ZV: Ma kvragu, kakve dokumente. Pa ako kažem da će biti osvijetljeno igralište ili da ćemo ne znam što napraviti, je li to zločin? Ako sam kršio neki zakon, evo isprike, ali dajte…Znao je gradonačelnik reći mi u stilu "nemoj to na fejs", ali to je više bilo u šali, e sad ćeš dobiti po pačkima.  Evo gradska tajnica je pravne struke, pa ako radim nešto nelegalno, valjda bi me trebala upozoriti. Oni jesu meni govorili "ono, daj, nemoj", ali sve usput, bez direktive.

RM: Jeste li koga vrijeđali?

ZV: U nekim trenucima, kao plod frustracije, imam malo osebujna izražavanja. Na to mislim da imam pravo. Ako sam nekog uvrijedio, ispričavam se. Koliko se sjećam, nisam navodio imena. Ako sam nešto prepričao, pa se netko u tome prepoznao… hm… što sad?

RM: Ima li netko s kim surađujete normalno?

ZV: Sa svim službenicima u mjeri koja je potrebna ili nužna. Šapću li mi iza leđa, baš me briga. Neka svatko trača, što to mene briga, niti me ikad zanimalo. Zanimaju me projekti i konkretni rezultati.

RM: Što najviše zamjerate g. Boljaru?

ZV: Isključivost. On očito ne želi ni ne namjerava sa mnom obnašati tu vlast. Očito želi da se on sad tu pokaže. Evo, imate primjer šminkanje grada pred izbore. Slučaj parkinga kod bolnice, molim tri godine, imali smo sastanke koje sam ja inicirao i nikad više na druge pozvan, pa ta šetnica, tuda ja šetam, slikao sam to, zapažam, sad ćemo raditi šetnicu za 15 tisuća kuna. Znate što će biti? Skinut ćemo asfalt, staviti novi,a problem klizišta nismo riješili. Zamjeram mu i sad slučaj igrališta na kupalištu. Inicijativa krenula od mene, napravljeni crteži, troškovnici, počela lobiranja, sve radimo preko sportske zajednice, svaka čast g. Beniću, Šavoru, svi radimo zajedno. Inzistirao sam da se stavi gledalište, napravljen je projekt, inzistirao sam osvjetljenje i ogradu i povećanje igrališta, te stavljanje podloge kao šlag na tortu, a za smanjenje ozljeda. To je nešto što otvara novu priču, sportski susreti, to je projekt. Meni je nakaradno da sada, nakon 2 godine, umjesto da zatvorimo priču, zbog tričavih 40 tisuća kuna stavimo to "ad acta".  I onda čujemo: Ne, neće to bit’, ide se isfuravat ego, neće to bit dok ja ne kažem, a ja kažem da će biti ujesen… eto, to se čuje, to je čisti despotizam, to kaže moj kolega. Pa vas ja pitam hoćemo li tu podlogu napraviti u zimi da snjegoviće tamo radimo i da nam se smiju? Imate i sad šminkanje fasade na Domu A.T.Stipančić gdje je krov kritičan i opasan. I pozdravljam sanaciju toga apsolutno, ali šminkanje fasade koja neće biti niti termoizolacijska, e to ne pozdravljam. A za to će ići 115 tisuća kuna plus pdv. Za to smo mogli završiti i podlogu igrališta i napraviti projekt sanacije s dokupom i otkrivanje terase prema knjižnici… Gledajte, došao sam pred kolegu s dva zahtjeva, ponizno, rekoh mu dvije stvari te molim, da završimo to igralište i par tisuća kuna za Agoru jer je situacija takva da su im s nacionalne zaklade smanjili sredstva i sad ona dolazi u pitanje. Ako netko misli da je to pogodovanje, to je bolesno. Do rebalansa nisam dobio odgovor. Na jednu koordinaciju za rebalans sam slučajno upao jer sam čuo na hodniku da traje. Onda sam rekao kolegi zar se nismo dogovorili da takvih stvari neće biti.

RM: Zašto vas se ignorira?

ZV: Nisam ničiji podrepak, ali ne dopuštam manipulacije i laži i da netko od mene radi benu. Ljudi valjda nisu navikli na to. Valjda sam ja anomalija u sustavu koja nekog žulja.

RM: Duga Resa propada, ne od jučer.

ZV: Da, i to već 20 i više godina. I za to su krive sve političke strukture.

RM: Ali imamo brzi internet.

ZV: Da, i za to sam čuo usput, na prezentaciji. Nisam baš vidio jasne prednosti koje ćemo s tim ostvariti. Na primjer, da se kaže da ćemo s tim otvoriti 50 radnih mjesta, da će doći 4 firme, itd. Mene zanima koliko ćemo mi kao grad na kraju uložiti u tu priču.

RM: Je li točan podatak da Grad za brzi internet daje 100 tisuća kuna? To su novci građana, je li bio kakav natječaj ili nešto?

ZV:Ako pogledate projekt, vidite plan nabave i vidite da je planirano 100 tisuća kuna za to. Evo to me muči, nikako čuti cjelovitu priču oko toga. Ljudi me pitaju o tome, ja kažem da nemam veze s tim, nemam pojma, pitajte kolegu. I prekjučer je na vijeću (razgovor vođen 14.7.) postavljeno pitanje o tome. Pa smo čuli odgovor na široko, nikako taksativno, samo ono kako vi kažete "zašprehavanje", klasična politička retorika. Fuj. Mene zanima tko su dionici tog projekta, što Duga Resa od tog ima i koja je perspektiva razvoja? Pričaju se fragmenti s kojima nas se "zašprehava". Ako je to super ideja, zašto nema natječaja? Pa nije jedan čovjek jedini koji ima super ideje. Možda ima i Marko i Pero, Jura, Slavica. Zašto nije otvoren natječaj na 100 tisuća kuna ili start up, pa pozvani neki pametni poduzetnici iz Zagreba, Duge Rese…

RM: Ali je D. Resa završila u svim medijima, na televizijama… neprocjenjivo.

ZV: Ma dajte, politička kampanja i PR.

RM: Jeste vi sad u kampanji?

ZV: Tumačite kako hoćete.Sve sam prije rekao.

RM: Radite li ovo zbog izbora za godinu dana?

ZV: Ne. Ajde, pa pričamo već dugo, poslušajte, vidite da postoji jedan kontinuitet mog neslaganja, borbe. Čovjek dođe do granice i onda pukne. Ja sam pukao zbog realnih stvari. Više ne mogu izdržati, dvije godine je puno. Meni se tad puno toga dogodilo, dvije stranke…Radi jednu, pa izađi, pa radi drugu pa …

RM: ..pa izađi iz nje…

ZV: A da. Ma gledajte, ja sam čovjek koji nastupa s motivacijom. Mene uvjerenja hrane. Stvarno cijelo vrijeme razmišljam kako služiti tim građanima koji me ovdje plaćaju. Kad sam ulazio u HSP AS vjerovao sam u Ružu, ušao u to iz ničega, pa je puklo. Pa konzervativci… Neki su ljudi potpisivali sporazume da će ovaj dati ovo, a onaj ono za sljedeće izbore, ja u tome nisam sudjelovao. Meni je to nakaradno. Potpisivati nešto za 4 godine i reći da će tada HSS dobiti nešto, a HDZ isto.

RM: Dobro, u te priče vjeruju još samo HDZ-ovci da će nešto dobiti za 4 godine…u stvari, to bi trebalo biti sljedeće…

ZV: Vidite, zato se ja ne mogu naći u tim strankama. One sve redom ispiru mozak, one uvjeravaju da su baš one te koje će riješiti probleme, svi su drugi bezveze. Istu priču slušate sa svih strana, probate tri stranke kao ja od 2003. jer sam bio zaigrani klinac u liberalima pa su me špotali da nisam dao ispisnicu, pa sam 2011. ušao u HSP AS…

RM: Kamo ćete sad? Hoćete li na lokalne izbore druge godine?

ZV: Znate ono, mi snujemo, Bog određuje. U životu ništa nije sigurno. Reći ću 99 posto da hoću. Ovaj 1 posto ostavljam za ono da mi nestane energije, da ću se prestati boriti.

RM: A s kim i s čim ćete vi to u borbu?

ZV: To je pravo pitanje. Jedan čovjek ne može ništa sam, nije promjena. Nikad  masa nije pokretala tu promjenu, već su slijedili pojedinca. Ne umišljam ja sebi ništa da sam Martin Luther King u Dugoj Resi, ali sam jedan od rijetkih koji će nastupiti otvoreno. Ajmo s argumentima pričati, pa tko jači. Mene i dalje zanima da se u ovom gradu nešto mijenja na bolje.

RM: Imate li vi dojam da Duga Resa ima sindrom "ćaće", da vijećnicima i ostalima treba takav netko?

ZV: Mi smo tradicionalno, konzervativno društvo.

RM: Znači, jedan misli, drugi ga slijede?

ZV: To vam je lažni pluralizam stranaka. Mladi koji su spremni biti kontra velikih vođa, brzo su na odstrelu. To sam vidio.

RM: Vidite li se u nekoj stranci sada?

ZV: Ne.

RM: Ajmo malo o gradskom vijeću D.Rese. Je li prestaro i je li ga pregazilo vrijeme? Tu već godinama, desetljećima sjede isti ljudi, iste spike s govornice, točno znate tko će biti "duboko grlo", tko šuti, koga nema…Doduše, i neki novi se nisu baš izjavama proslavili.

ZV: Da, a na prste bi se mogli nabrojati aktivni vijećnici. Neki ne dolaze, neki rijetko, neki su, točnije jedan, postupio vrlo moralno. Emil Belavić.

RM: Izgleda da treba imati želudac.

ZV: Da.

RM: Što kažete na prijedlog vijećnika SDP-a Srakočića o "skidanju štangi s vježbališta"?

ZV: Ah, od tzv. nove nade SDP-a očekivao sam konstruktivnije i pametnije istupe.

RM: Treba li smjena generacija u gradskom vijeću?

ZV: Da, ali to neću odrediti ja, nego građani. Možda njima takvi pašu. Ako ćete primjetiti, stranke ne izbacuju nove i mlade ljude. Ne znam hoće li ti stari uvidjeti da bi se mogli povući. Odradili su neki 2,3, 4 mandata, pa čovječe ima li netko drugi možda pravo doći? Ima li nekih drugih ljudi u tim strankama? No, za mene ne postoje  stari i mladi, već dobri i loši. Sjetite se pitanja prije.

RM: Doći će i mlađi, ali kako dobiti one koji misle svojom glavom? Sad je to problem. Svi kao jedan, oporba i vlast, bez obzira na godine.

ZV: Ha, ha, vidite što sam vam rekao prije o mladima.

RM: Što kažete na ideju s kim će HSS nastupiti, na primjer dr. Furdek  za gradonačelnika? Pametan, doktor, ugledan, stariji, znate da glasači ovdje vole takve.

ZV: Hm, da. Ljudi vole to. Fasada super zvuči.

RM: Evo, nešto ste se zakačili nekidan. Nešto vam je predložio.

ZV: Može on predložiti i da gradsku upravu obojamo u roza boju.To je njegovo pravo, je li prijedlog suvisao ili ne, to je druga stvar.

RM: Bi li Zlatko Grčić bio dobar gradonačelnik?

ZV: Teško mi je u to ulaziti. Grčić je sada šef najjače stranke u D.Resi, prirodno je da se u njemu nameće budući lider grada. Imao sam s njim ok komunikaciju, mijenjao je stavove i retoriku, ali što se tiče blagosti u nastupu, podsjeća na pokojnog gradonačelnika. Ima li njegova znanja i kompetencije, to ćemo vidjeti.

RM: Jadranka Golubić?

ZV:  Ne znam.

RM: Vesna Brezović?

ZV: Ma, ne znam, te ljude viđam na sjednicama, ne poznajem ih dublje.

RM: Tomislav Boljar kao gradonačelnik?

ZV: Tu ću biti decidiran – ne.

RM: Hoćete li se vi kandidirati za gradonačelnika?

ZV: Neću decidirano odgovoriti. U određenoj situaciji bih pristao na taj teret i odgovornost jer to je sklizak teren i znate i sami što bi mi svašta podvaljivali i kako bi to izgledalo.

RM: To je ono kad puknu komentari da je dobro da je Vilović otišao pa će sada moći na nezavisnu listu.

ZV: Koju? Čiju?

RM: Pa valjda našu, od Radio Mrežnice…( smijeh)

ZV: ( smijeh) Ja surađujem sa svima, sa svima komuniciram, evo sad ozbiljno, mediji kreiraju važnu sliku, dozvoljavam medijsku i autorsku slobodu svakog novinara. Nisam ja ničiji, ja sam svoj i više takvih tražim. Onih koji će mi reći što se misli. Da ekipa bude dobra, a ne da svi mislimo isto. Ključno je s kim ću se ja uspjeti naći. Ako se ekipa posloži, možda ćemo ići.

RM: Eto, kad je ekipa dobra i svi misle isto, onda izglasuju da ne preuzimaju ceste, pa se za mjesec i pol predomisle. Nego, kako ste vi nasjeli na te priče o sporu ŽUC- Grad, kao i na pozive da se ne poštuju odluke Vlade RH? Nitko ništa ne pita, svi slijede vođu, dižu ruke, pojma o ničem…

ZV: Nisam bio u debati oko toga, informacija je tako plasirana. Podržao bih opiranje tome ako je suvislo, ali ovako ispada smiješno. Besmisleno pokazivanje mišića. Znate, pravne službe trebale  bi malo jasnije objasniti takve situacije da ubuduće ne ispadamo smiješni…Stječe se dojam da se namjerno obmanjuju vijećnici da donose krive odluke. No, što reći kad te iste pravne službe šalju dopise ministarstvu o članu izvršne vlasti, bez njegova znanja. Žalosno, tragikomedija živa. Kao da sam terorist.

RM: Očekujete li da će se nakon ovog razgovora nešto promijeniti?

ZV: Ma ne, ni kod kolege ni u upravi. Rekao sam vam da više ne mogu šutjeti i da mi je zlo. Mene zanima raditi za Dugu Resu, ali rekoh da neću biti fikus, neka ljudi znaju da nismo baš svi isti.