Borosane

Iz dana u dan, putem radija, oglašavamo mnogobrojne ponude za posao u kafićima, restoranima, brodovima, šankovima svih vrsta i dezena. Konobari, konobarice, kuhari, deficitarna su zanimanja, iako se čini da taj posao može raditi svatko, samo uz malo dobre volje. Ipak, vlasnici lokala neprestano su u kadrovskom vakumu. Cvile, kukaju, mijenjaju personal, neki češće nego čarape, ali nikako na zelenu granu.

Oni imaju svoju priču, radnici svoju. “Šljakeri” su neradnici, lopovi, a gazda je obavezno škrt, nepovjerljiv, ma pravi rigidni kapitalist koji gleda samo svoj džep i boli ga đon za radnike … I onda se na TV-u pojavi oglas da Šemso traži konobaricu za rad u “NMK”. Uvjeti okrutni. Mlađa od 27 godina, žensko, atraktivna izgleda, znanje rada na PC-u! Jedini očekivani uvjet – poznavanje rada u šanku – nigdje se ne spominje. Ako Šemso može bit´ portir, mogu i ja bit´ konobarica, pomislilo je njih 7000 ženskadi, koliko ih se prijavilo na audiciju.
Sjetimo se samo kakvu je karijeru ostvarila Nives Ivanković, nakon što je bila konobarica Miki u “Je´l me netko tražio”!

U tom oglasu leži cijelo objašnjenje trenutačne “konobarske” krize … Ako hoćeš posao, imaš biti mlad, zgodan. Kad te se lijepo pita, lijepo moraš dat´, a ne srat´ o moralu, dečku i kojekakvim “vjeronauk” stavovima. U protivnom, bit će tebi, milo moje, dobro delat´ na prošćenju, pod šatorom, za 100 kuna cijeli dan! Možete li mi nabrojati pet starijih gospođa koje još uvijek rade s gostima!? Ja bih se sjetio možda nekoliko. Ostale beru šparoge ili prodaju cvijeće ljeti, svijeće i lampione ujesen, na placu, naravno.

Nema više onih dragih gospođa koje vas majčinskom ljubavlju poslužuju, a kad se situacija malo otme kontroli, toplom riječi savjetuju da pođete doma. Tko je još vidio da vam pivo donese “baba” s proširenim venama, nedepiliranih nogu, koja još k tome poznaje vašeg ćaću, a navodno se on i “grebao” oko nje još dok je radila u hotelu “Korana”, tamo negdje sedamdeset i … Čak ni u “Staračkim domovima”, klijentela bi nešto mlađe, he, he.
– ´Vakvu babetinu imam i doma … – komentar je starih zavodnika koji se još ne predaju. Ak´ ne mogu jebavat´, još mogu podjebavat´ …

Nisam siguran proizvode li se još legendarne “borosane”. Valjda,da. U modi je štikla, a ta čuvarica nogu prognana je poput svih ostalih relikata soc. prošlosti. U muzeju ugostiteljstva odavno su već, stare,
mehaničke registar kase, digitroni, sifoni za špricer, male čašice (štampli) i još podosta pomagala. Po nekoj logici i korisnici tih “kubura” moraju ustupiti mjesto “on line” krdu koje nezaustavljivo nadire i osvaja sve … A da su te konobarice-majke zaista postojale, dokazuje i “Legenda o Zokiju”. Legenda glasi:

Zoki, student prava, konačno je, nakon devet godina studiranja, diplomirao. Sreći nije bilo ni kraja ni konca. Pilo se danima, noćima, jutrima. Zoki i “prateća četa” uništavali su tekućinu kao da će je idući tjedan nestati. Sve je završilo na Autobusnom kolodvoru, u birtiji koja je radila cijelu noć. Jedan po jedan padali su pod šank, neke su našli kako spavaju u WC-u, dvojica su izvrijeđala patrolu milicije pa im je prenoćište bilo riješeno. Po jednog je došao zabrinuti otac … Uglavnom, jedino je friški “juratoš” Zoki još vladao klecavim koljenima. Oko četiri ujutro bacio je posljednju, zgužvanu “hiljadarku” na šank, sve lijepo pozdravio i odlelujao u hladnu noć … Nekako je dopuzao do doma, gdje ga je zbrinula uplakana majka.

– Zorane, hoću li ti skuhati čaj?
– Može, od šipka, ako imate …

Majka je donijela čaj, servirajući ga polako i oprezno jer Zoran je očito “malo umoran”. Osjetivši miris toplog čaja, Zoki se ustane, maši rukom u džep i promuca:

– Dajte naplatite pa idem!
– Ali, Zorane, sine, pa ti si kod kuće, ne brini …

Prisjetio sam se ove “štorije”o Zokiju jer mi je jedan zajednički poznanik priopćio da je Zoki definitivno uspio u životu i da je najavio dolazak na proslavu 30-te godišnjice mature. On se, naime, s obitelji ´91. uputio u Pirot i tamo otvorio privatnu advokaturu. Usput se bacio u političke vode pa je poslanik u Skupštini SiCG. Navodno se kani kandidirati za gradonačelnika na izborima koji slijede … Tako je to kad ga čuvaju dobri anđeli, skrbne konobarice i brižne majke.