Božić u ilegali
Dosta sam otporan na sve medijske i ine pozive, nagovaranja na blagdansku groznicu kupovanja i bjesomučne kupovine svega potrebnoga i nepotrebnoga. Zov kartičnih i gotovinskih sirena prolazi mimo mog centra za ugodu, možda i zato što i sam kao “copywriter” smišljam reklame koje potiču upravo to.
Dakle, blagdan = kupovina, darivanje, iće, piće, najraskošnije okićen bor, pa sve to, uključujući novu toaletu i darove,škljoc mobitelom i na fejsić, instagram, kilogram,twiter, kud već…
Taj konzumerizam, baš je očigledan i, bar mene čini nekako polupraznih osjećaja da je to blagdan koji ispunjava srce i dušu. Naprotiv, čini mi se da se smisao Božića pogubio negdje putem…
Čega nema danas, valja potražiti u sjećanju i uspomenama iz nekih drugih vremena…Mene misli odnesu u 1983.
Krajem te godine počeo sam konobariti u glavnom kvartovskom kafiću u Bukovačkoj, nadomak Maksimira, a tamo sam i podstanarčio, tik uz šumu.
Dakle, crni socijalizam, Božić – normalan radni dan, Djed Mraz glavna faca u prosincu. Kakav Advent, kakav Urbi et orbi, sve poluilegalno, s punim srcem i glavom u torbi.
Ekipa, koja je zadnja ostala u kafiću, čekala je fajrunt u 23 h, pa u Remete na ponoćku. Pješice, naravno, jer valja pobacati svu pirotehniku i punih pluća svježeg zraka doći u krcatu crkvu. Pridružio se i ja, vuklo me , ne samo zbog zgodne plavokose iz Dubrave, koja je sve božićne pjesme znala napamet, pa je uz njezin zvonki sopran ,dobro došao i moj bas bariton. “Narodi nam se kralj nebeski”, “Radujte se narodi” i druge pjesme , orile se crkvom, a božićna radost spuštala se posvuda prema gradu.
Čestitanja svima, znanima i neznanima, rješavanje zadnjih petardi, pa uz budno oko šutljivih tipova na zadatku, nizbrdo prema hladnoj podstanarskoj sobi.
Međutum srce je gorjelo,jedna posebna blagost i ponos grijali me bolje od svake grijalice, tako da me “soba frižider” nije zabrinjavala baš .
Kad se kolona ljudi, povratnika s ponoćke već skroz razrijedila, na ravnici nadomak Bukovačke, prema meni je išao stariji par, držeći se jedno za drugo.Oni su se s ponoćke vraćali iz obližnje kapelice. Ljude nikad u životu vidio, ni prije ni poslije te božićne večeri, ali ,kao po nekakvoj višoj zapovijedi, zastali smo i čestitali si Božić .
Tako mi je to dobro bilo, osjećaj poseban i uzvišen..Usput mi je gospođa tiho rekla: “Čuvajte se mladi gospon, gore na zavoju vas “mileki” buju legitimirali, ak’ nemate legetimaciju, u buharu vas buju pospremili”!
Imao sam ja osobnu, ali s adresom na drugom kraju grada, a to bi teško bilo objasniti namrgođenim čuvarima poretka, što u ovaj kasni sat radim ovdje. Podrivam sistem naravno…A, kad jednom uđeš u kartoteku, nadrapao si “ko žuti”, pa bolje kilometar pješačenja oko kvarta, nego da doručkujem ” u stan’ci” u Petrovoj…
Promrzao, ali sretan zavukao sasm se pod deke i poplun i pustio da me sreća i blagost uspavaju.
Lako je sad Božić slaviti…
Eto, draža mi je ona ilegala, od ovog obilja koje nam je naša borba dala…!