Brnardić istrčao najveći maraton na svijetu u New Yorku, s njim i Radio Mrežnica: “Život je kao maraton. Nekada dobro, nekada loše, ali na kraju je uvijek happy end”

Nakon niza istrčanih maratona, što na domaćim, što svjetskim ulicama, Dugorešanin Emil Brnardić sada je istrčao i onaj u New Yorku, najveći do sada, dok je na leđima nosio natpis i našeg radija.

Dotrčao je danas tako i u studio Radio Mrežnice gdje je otkrio kako izgledaju pripreme za takvo natjecanje,  koliko je važna “čvrsta” glava, ali i zašto je život maraton.

Najveći maraton na svijetu, onaj u New Yorku, ove godine okupio je najviše sudionika do sada, njih čak 55 600, među njima i Dugorešanin Emil Brnardić koji je nakon niza i niza pretrčanih kilometara konačno s popisa skinuo i “Veliku Jabuku.”

– Pripreme za takav jedan maraton dugo traju i nisu jednostavne. Osim samog trčanja, ja se pripremama i u teretani, tako ojačavam tijelo. Još uvijek se ne dam, kaže nam Emil.

Unatoč sportskim povredama koje je pretrpio nekoliko godina unazad, Emil ne odustaje, smatrajući da to nije nikakva izlika za ne trčanjem, jer, neke prilike se pružaju samo jednom u životu, baš poput one višesatnog trčanja ulicama New Yorka.

– Dao sam sve od sebe da što prije dođem do cilja. Meni kao malo aktivnijem rekreativcu rezultat je bitan, ali zbog povreda, nisam baš u najboljoj formi zadnje dvije godine. Ali ako se pruži prilika, kao ovakva, jednom u životu, onda to nije izlika. Obišao sam i dosta atrakcija u New Yorku, to si ne možete niti zamisliti kakav je to grad.

Uz fizičku spremu, naglašava Emil, najvažnija je ona snaga u glavi, odnosno “mentalna higijena”, jer priznaje, sati i sati trčanja nisu nimalo jednostavni dok “misli divljaju”, pa znaju nastupiti i krize koje, kako kaže, uvijek i prođu.

– Volim biti aktivan, u sportu sam od malih nogu, to mi je nekako u genima. Volim izazove, mogu čak reći da volim da mi nešto bude teško, ne lagano. Čovjek kroz takve aktivnosti jednostavno postaje bolji. Evo, da nije tog trčanja, tko zna gdje bi bio nakon ratnih strahota.

Ono što je zanimljivo, Emil je na majici nosio i natpis Radio Mrežnice, za kojeg sam kaže “da je najbolji radio” dok za kraj poručuje svim slušateljima i čitateljima:

– Život je kao maraton. Nekada bude dobro, nekada bude loše, ali na kraju je uvijek happy end.

L. Grčić