Pod kišom projektila rodili su se ovi danas mladi ljudi.
Štefica Goršić je krasna mlada djevojka koja je diplomirala na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, a sada traži posao. Kaže nam da je to ratno vrijeme bilo izrazito teško za njihovu obitelj jer su morali otići s Goljaka u izbjeglištvo. Roditelji su je podizali na tuđem, no dočekali su povratak na svoje.
Bruno Bajac rodio se kad je po Karlovcu najjače padalo, oko 17, 50 sati. Mama mu i danas priča o tom danu koji će ostati zauvijek u njenom sjećanju. Otkriva nam da ga i medicinsko osoblje na Švarči kad vide datum rođenja, odmah zaskoči s rečenicom: "A ti si taj, sjećamo se kad si se rodio…"
Bruno je diplomirao na Pravnom fakultetu i živi u Dugoj Resi koja je tog istog dana također bila žestoko granatirana. Iz svog kraja kojeg voli ne misli odlaziti iako su mnogi njegovi vršnjaci to učinili.
-Volim svoj kraj i svoju zemlju, ne želim otići odavde, domoljub sam, priča nam ovaj mladić koji oduševljava razmišljanjem, zrelošću i stavom.
Bruno kaže da je datum njegovog rođenja u jednu ruku loš zbog svega što je taj dan zadesilo ovaj naš kraj, ali i dobar za roditi se u Hrvatskoj.
Tu sam i tu ostajem, volim ovaj kraj
Trenutno je na stručnom osposobljavanju i ma koliko je danas u javnosti sve puno negative i poziva da je vani živjeti bolje nego u Hrvatskoj, s tim se ne slaže.
– Ne planiram iseljavati iz Hrvatske, kaže Bruno i otvara temu o kojoj mnogi danas pričaju. Mladi i njihovo iseljavanje iz Lijepe Naše. Za njega dvojbe nema – ostat će u svojoj zemlji.
– Daleko je to od idealnog, ali malo smo previše zapali u melankoliju. Premalo se kao narod borimo za svoje vrijednosti i puštamo da nas kojekakvi ljudi koče i guraju negdje gdje nam nije mjesto. Imamo potencijala za sve, samo nam je mentalitet malo, možda kukavički. Previše je narod nezainteresiran za teme koju su od važnosti za jednu naciju. Većina se ljudi zadovoljava s malim, prosječnim stvarima pa nam je tako kako je. Vjerujem da će nam biti bolje. Znate da se sve svodi na gospodarstvo i radna mjesta, ali povijest ne smijemo zaboraviti, kaže Bruno.
"Mi mladi moramo dati više sebe, previše smo anemični"
Veliki je domoljub i žalosti ga kako se kroz većinu medija danas prikazuje Domovinski rat. – Prikazuje se u nekakvom negativnom kontekstu, a ti ljudi su dali najviše što su mogli. Treba ih poštovati, bez obzira na sve i možda neke negativne konotacije. Nitko ne može procijeniti kako je to izgubiti člana obitelji ako nije probao. Mnogi se danas nabacuju s mrtvima i to mi se ne sviđa.
– Moramo dati više sebe, mladi se moraju više aktivirati i u politici, i u društvenom smislu. Previše smo anemični i ne interesiraju nas bitne stvari, a trebale bi, kaže Bruno.