Budimo realni

– Dođi, dođi, macane! Ma, nemoj mi bježati u svlačionicu! – poletio je Kruno prema Hoseu, koji nije znao što ga je snašlo pa se zbunjeno smješkao, uhvaćen u taktičku stupicu svog kolege iz Croatia baterija, Croatia busa, čega li već…
– Por favor?
– Ha, moj si! – klikne Kruno, hvatajući Mourinha ‘grčko-rimskim’ zahvatom kao Cro Cop Minotaura onomad u Tokiju.

‘Special one’ u nevjerici se trzao, pokušao govorom tijela, jer ovaj Balkanac ništa ne razumije, nekako se izmigoljiti iz smrtonosnog zagrljaja ‘Krune Copa’, ali nije išlo…

– Slikajte, šta se čeka! Make picture, mamicu vam tromu! Okidajte k’o Beqiraj!
– Hey, man, leave me alone! – graknu Jose, već pomiren sa hudom sudbom lovine, sve hropčući nemoćno, jer ovaj udav sa Sljemena ‘ne pušća’… Što se šesticom u mreži stekne, ne pušta se lako!

I tek kad je Kruno, iskeženih zuba i pobožna pogleda (u križ), bio siguran da je uslikan i ulovljen ‘in flangranti’ u klinču s najvećim i najboljim ‘koučijašem’ na kugli zemaljskoj, pomazio ga je iza uha koje sve čuje, podragao mu je onu šarmantnu prosijedu kosu, prijateljski potapšao po ramenu i konačno ga pustio da ode u svlačionicu čestitati svojim igračima na prašenju tura modroj četi. Kladim se da je odmah pohitao pod tuš i potražio četkicu za zube, zubni konac i bilo kakav dezodorans… Kruno se malo ‘čuo’ ispod ruku, a ni zadah mu baš nije bio ‘Airwaves’… U toj orgazmičkoj nirvani našeg trenera, nedostajalo je samo da portugalca užica autogram, kako je to ponizno učinila Jadranka na čvenku s Obamom!?

– Možeš mi se potpisat’, to je za malog od kuma, znaš… Ajd’ i za ženu, tu na podlakticu, ionako se ne mislim prat’ par dana… You my idol! The najbolji si, čovječe! Best forever!

Baš je zabavno bilo gledati kako Kruno i svi naši sline po tom Mourinhu i po svemu što miriše na Real. Te stadion, pa travnjak, prostorije, predsjednik kluba na Dinamovom treningu! Kao da se ukazao Elvis glavom i bradom… Sline su curile svima, osim BBB momcima, koji su, smješteni na vrh kolosalnih, velebnih, monumentalnih tribina, debelo nadglasali opjevane Realove drukere, a bilo ih je jedva za dva aviona i autobus. Malo me je ta prkosna pjesma i navijanje kod rezultata 6:0 za Real podsjetila na onu scenu iz filma ‘Bitka na Neretvi’, kad tifusari i ranjenici u švapskom obruču cijelu noć pjevaju! Ono, njemački oficir zinuo i ne može vjerovati… Oni pjevaju, a gladni, žedni, smrti gledaju u oči… Pjesma nas je održala, samo da podsjetim na tu vječnu parolu. Njima svaka čast!

A ostatak delegacije ponašao se kao rođak sa sela kad dođe bogatom nećaku na svadbu, koja je negdje u onoj ‘Eksplanadi’ ili ‘Ređe, Ređent, Internacionalkontinental hotelu’… Jebate led, kulko tote ima žlic’ i vilic’, a lej tepije, do kolina propast u nj! Baš tako je Dinamo prošao na toj svadbi u Madridu. Kao indolentni mužeki u dvorima od plemenitaškog mecene! Ali nema veze, budimo realni, ipak je to Real! Čovječe, hej man!

Ako se po asfaltu velegrada tako nesigurno hoda, a po travnjaku tako grubo posrće i popije tri gola za 10 minuta igre, onda je to izlet na razini ‘Vlaka u snijegu’… A velite ‘Građanski nogometni klub’. Ako je to bio gospodski pohod u Madrid, onda sam ja Njegovo Veličanstvo grof od Karlstadta Damir von Walenth II.!? Čudim se da Zdravkec nije na aerodrom dovukao svoje tamnopute svirače ili kakve lokalne madridske marijače, da mu zakantaju na uvce: ‘Kuku ruku ku, šest komada pa doma’! Ili ‘Aj, aj, aj, proljeće u Europi, baj, baj, baj’!

Za jedno dvadeset godina pričat će Kruno unucima, sav ponosan:
– Gle, ovo sam ja, a ovo najveći trener na svijetu – Murinjo!
– A deda, kaj si ga držao tako jako, kao da će ti pobjeć’?
– Ma ne, to je on mene držao iza za sako… Samo ne vidi mu se ruka… Šteta što slika nema tona, čulo bi se kako mi veli: Kruno baš si majstor!
– Ma deda, baš si bio faca! A s koliko ste pobijedili taj Real?
– Ma, ne sjećam se više, dječice moja… Ali slika govori više od tisuću riječi, zar ne?
– Deda, deda, a je l’ bi ti kod nas u vrtiću glumio Krampusa? Bili bi baš ponosni na tebe?! Da, deda, daj!!!

Kruni i momcima u prosincu stižu Lovren i Lyon. Ili će bit’ darežljivi kao Sveti Nikola ili će nalupati Sammira i ostale zloće šibom po guzi, poput opakog Krampusa. Pa će na kraju Dinamove priče o Ligi prvaka biti ‘Nit’ bod nit’ pomoz’ Bog’!