Burazer

Ružno sam sinoć sanjao Mora da je to bila mora Malo mi nedostaje interpunkcije, ali dobro je da mi, nakon takvih snova, normalno rade sve životne funkcije… Ništa nije ukazivalo na takve probleme, nakon što sam usnuo snom pravednika među narodima, snenom rukom uključujući alarm na budilici. Valja u pola pet na noge pa u nove radne pobjede, kakvi “Si es aj”, “Zaboravljeni slučaj” ili “Misli 21. stoljeća”. Sna mi dajte, da ujutro budem ubojit i spreman, k´o Ivica Kostelić i vojnici Vermachta onomad… Rekonstrukcija sna može početi. Otkrijte sa mnom mračnu stranu hrvatskoga sna…

Šećem ja tako Dubravom, prema Konjščinskoj, onako šopinga radi… Kad odjednom, uz škripu kočnica, zaustavlja se ispred mene vozilo s zatamnjenim staklima i bez registarskih oznaka! Iz auta istrčavaju dvojica obrijane glave, s tamnim naočalima na očima i opaka izgleda. Zgrabiše me nepripremljena i uvježbanim potezom pospremiše me u unutrašnjost vozila…
– Sad sam najeb´o – pomislim. Ode mi bubreg, a možda me prodaju ipak cijelog, u komadu…
Nabiše mi kapuljaču na glavu, sputaše ruke i očinski blago priopćiše:
– Budi miran i ništa ti nećemo…
Auto je nakon nekoliko minuta vožnje stao pa su me otmičari izgurali na svjež zagrebački smog.
– Hodaj! – glasila je zapovijed.
Hodam, popikavajući se, a onda su moji sprovoditelji nestali iz moga slušnog dosega. Bojažljivo sam skinuo kapuljaču s glave i pogledao oko sebe. Jebote, pa ja sam u Tajnoj BB kući! Evo, prepoznajem tabure s aukcije, još sve miriše na Vitu i Mirelu, a u ćošku su ostale Valentinove čarape i Stipin dres! Iz zvučnika dopre glas:
– Govori ti Big Brother. Damire, ti si novi stanar moje kuće. Odabran si slučajnim odabirom. Ako budeš slušao moje upute, sve će dobro završiti. Ako se oglušiš, ne piše ti se dobro… Ti si jedini stanar Tajne kuće, ali tu dugo nećeš ostati. Sad se raskomoti, odmori, pojedi nešto iz frižidera, uključi plazmu i čekaj moje upute!
Ajd´ dobro, pomislim. Preživio sam rat, pretvorbu, izbjeglištvo, vodene kozice, mums, upalu mandula, sud, JNA, ubod stršljena pa ću i tebe, burazeru, nekako riješiti, ne zvao se ja “Zloglasni Dado”, kako su mi jedno vrijeme tepali…

Prvi zadatak bio je čisti užas. Ja u WC, tamo me čeka Hrvoje u “đamija pozi”!
– Uđi slobodno u mene. Ne boj se, sve će ići kao podmazano…
Zalupio sam vrata, istrčao van i upao u nekakvu jamu. Big braco me je kaznio i namamio u iskopan rov. Kad sam se pokušao izvući, uletio sam u pseću tajnu kuću, a nakon očajničkog penjanja na drvo u dvorištu, zaglavio sam se u tajnoj kućici za ptice. Na kraju sam pao u septičku jamu punu govana. Nije ni čudno što je puna jer stanari u Velikoj kući stvarno jako seru… Veliki braco mi je dopustio da se operem pa mi dao novi zadatak. Morao sam ući u Veliku kuć(k)u i, s izgovorom koji sam moram smisliti, natjerati stanare u očaj…

Kako je u snovima sve moguće, bez razmišljanja krenuo sam u akciju. Nogom sam razvalio ona trula vrata, banuo u dnevni boravak i povikao:
– Stanari, ja sam vaša noćna mora! Čuvajte se!
Najprije sam Viti zakucao još tri pirsinga u čubu, nos i pupak! Pa sam, na opći užas, iz krvavih gaćica debele Martine izvadio jednako krvavi uložak, zamijenivši ga našim iz “Lole Ribara”, a ove, kojima je istekao rok trajanja, šutnuo u akvarij s ribicama. Sve je izgledalo kao bal pirana… Stipi sam dohvatio ruku i srušio ga u dva poteza, zavrnuo mu ovu drugu ruku u laktu i opalio mu “high kick”, nakon čega se srušio kao “Cro Cop”, bez svijesti. Krešu sam zavitlao “Jackie Chan” zahvatom i prebacio ga preko ograde u Dubravu. Ionako stalno cvili da hoće van… Arsena i Senku zaključao sam u sobu i naredio:
– Pazite se, ako ne želite biti nominirani!
Pokupili su se u sobu, već usput odbacujući odjeću… Goran i Vedran morali su popiti svu vodu iz bazena, Maja Paola poučavala je Tessu gramatici, a onda su obje morale tesati trešćice u sklopu dnevnog zadatka. Ivana je morala poroditi mačku, kao babica iz civilnog života…

Taman sam krenuo u “šokovit” nalet u studio Big Brothera, naučiti Antoniju kako se barata padežima, Renati Sopek ispeći dvopek, a Filipa… ne znam što bi s njim, mislim da njemu pomoći nema… Kanio sam i Big Brotheru naravnati zube i “poštelati” glas, da ne zvuči kao duh s obližnjeg groblja Miroševac… kad se začuje moja budilica!

Silazio sam niz stepenice do kupaonice, a u podsvijesti pratio me glas burazerov:
– Imaš dvije minute da…