Od dana osnutka, 19. kolovoza 1997. (što je ujedno i datum rođenja Stjepana Seljana, mlađeg iz tandema Seljan) CEIK je bio vrlo plodonosan. Brojne ekspedicije, dokumentarni zapisi, istraživanja, osvajanja svjetskih vrhova, izložbe, knjige, monografije, ekspedicionističke škole… samo su mali dio onoga što su ostvarili u proteklih 16 godina.
Postati članom ovog Centra nije lako. Za ulazak među "odabrane" treba imati rezultate. Ove godine uspjelo je to trojici: Dragutinu Šurbeku proslavljenom stolnotenisaču, Damiru Jeliću gradonačelniku Karlovca, prof.dr. Željku Poljaku otorinolaringologu i najdugovječnijem uredniku časopisa Hrvatski planinar – koji su postali počasni članovi – te Gordani Škrtić koja je postala redovna članica CEIK-a.
Najviše ‘brdo’ na koje se popeo gradonačelnik Jelić bio je zaseok pored Gospića, podno Velebita odakle je porijeklom – otkrio je odgovorivši na pitanje je li nekad planinario ili šetao s CEIK-ovcima.
"Nisam uopće, obično kad su ove njihove jednodnevne rute tada su neki moji sastanci, a kada su nedjeljom – nedjelju nedam, to je za obitelj", kaže Jelić dodavši kako izuzetno cijeni rad CEIK-a koji je svojim brojnim ekspedicijama svih ovih godina promicao glas o Hrvatskoj, gradu Karlovcu i njegovim istraživačima.
Dragutin Šurbek počasno članstvo u CEIK-u zaslužio je svojim nemjerljivim doprinosom sportu. Ovaj stolnotenisač, od kojeg su desetljećima strepili Kinezi jer je u njihovom sportu bio nepobjediv, za Karlovac, ali i Dugu Resu vežu lijepe uspomene.
"Ponosan sam i sretan sam što se 1967. u Karlovcu održalo međunarodno prvenstvo Jugoslavije, jedan od najvećih turnira na svijetu, gdje su igrali i kinezi. Kao što u tenisu ima Roland Gaross i Wimbledon tako su ovi turniri bili tolikog značaja. Sretan sam i što sam bio na otvaranju Sportske dvorane 1967. i na otvaranju Hotela Korana, to je bilo fantastično. A sretan sam i što sam bio prvak, što mi je ostalo u najljepšoj uspomeni", kaže Šurbek.
Stanje u stolnom tenisu Hrvatske danas ga ne usrećuje. Kaže da nedostaje mladih stolnotenisača, do 22 godine, stručnjaci su otišli van, a nema ni uvjeta za treniranje 24 sata na dan.
Ipak, vjeruje da će "ping – pong" opet biti popularan kao nekad. Tome bi mogla doprinjeti knjiga koju piše o svom životu i svemu što je proživio kao stolnotenisač, ali i projekt koji osmišljava za popularizaciju stolnog tenisa u dječjim vrtićima.
S obzirom da je sada i CEIK-ovac, nema sumnje da bi taj isti projekt mogao zaživjeti i u Karlovcu.