‘Čekao sam ga jučer na naplatnim kućicama… poslao mi je poruku da je u Tušiloviću… nazvao me prijatelj i pitao: Je l’ znaš šta se dogodilo?’

Kompletna hrvatska nogometna javnost od jučer navečer tuguje za tragično stradalim bivšim reprezentativcem Nikolom Pokrivačem. Čovjekom koji je ostavio dubok trag gdje god je igrao. Od Bratstva iz Jurovca, preko Čakovca, Varteksa, zagrebačkog Dinama, francuskog Monaca, austrijskog RB Salzburga, zaprešićkog Intera, Rijeke, Kazahstana, Izraela, koprivničkog Slavena Belupa, Pušće i svetonedeljskog Tigra, nogometni put nanio ga je u Vojnić ’95, u čijem je dresu u srijedu u zagrebačkom Blatu, nažalost, odigrao svoju posljednju utakmicu u životu.

U četvrtoligaša iz Vojnića stigao je u srpnju prošle godine. Bio je to velik dan za taj mali lokalni klub, jer nikada u povijesti u njegovom dresu nije igralo veće i poznatije nogometno ime. Uz predsjednicu kluba Sanelu Klasan Valentić i načelnika Općine Vojnić Nebojšu Andrića, velike zasluge za njegov dolazak imao je tadašnji trener kluba Matija Mišić – Mingo.

– Znali smo se, igrali smo jedan protiv drugog, poznavali smo se 14-15 godina. Bio sam mu prvi kontakt za dolazak u Vojnić. Javio mi se u 11 navečer u ljeti i rekao: Dragi, hoćemo li last dance, zadnji ples? Rekao sam mu: Kakav last dance, još ćemo mi tebe prodati iz Vojnića. Nasmijali smo se, okrenuo sam brojeve od predsjednice i načelnika, svima je to djelovalo kao lijepa priča, da se takvo nogometno ime dovede u Vojnić. I, nažalost, tek smo danas shvatili koliko je Nikola bio velik i poseban i koliko je značio u svijetu nogometa. Još nismo ni svjesni kakvu smo veličinu od dečka i igrača imali u svom kraju i klubu.

‘Pa kako poginuo, čekam čovjeka, čuli smo se…’

Sudbina je, nažalost, htjela da se Mišić s Pokrivačem posljednji puta vidi jučer predvečer u Vojniću, upravo prije strašne tragedije.

– Igrom slučaja sam jučer došao u Vojnić, trebao sam se naći s načelnikom. Vidio sam da dečki imaju trening, jer je danas trebala biti utakmica, pa smo otišli na stadion. Nakon što je trening završio, svi smo sjeli pod nadstrešnicu, gledali smo Varaždin – Hajduk na Nikolinom mobitelu. Kako je on dinamovac i Varaždinac, poveselio se nakon što je Hajduk primio gol. Htio sam mu dati jedan poklon, pitao me može li sutra na utakmici. Rekao sam mu da ne znam hoću li stići na utakmicu pošto mi sin ima rođendan pa sam ga pitao može li danas. Rekao je: Samo da još pogledam malo tekmu i krećem. Može, rekao sam mu, čekam te na naplatnim kućicama u Karlovcu s tim poklonom pa stani usput kad ideš za Zagreb – prepričava nam Mišić pa nastavlja:

– U 20:04 mi je poslao poruku da je u Tušiloviću. Čekao sam na naplatnima, bilo je već 20:35 ili 20:40, krenuo sam ga zvati, da vidim gdje je, da nije možda negdje stao u gradu s dečkima. Jer nije bilo logike da se od Tušilovića do naplatnih vozi još pola sata. Zvao sam ga dva-tri puta i nisam ga dobio. Jer on je već u to vrijeme, nažalost, bio preminuo. Nazvao me prijatelj i rekao: Je l’ znaš šta se desilo? Pa šta – pitao sam. Nikola je poginuo – kazao je. Meni su se noge odsjekle… Pa kako poginuo, čekam čovjeka, čuli smo se. Gledam poruke, gledam slike naše, teško je, ne znamo više koje riječi uputiti, ogromna je tuga. On je sada na boljem mjestu, ali ostaje bol obitelji, kćeri Niki koju je obožavao…

‘Ništa mu nije smetalo, ni tereni, ni lopte, ni tuševi… primjer svima’

O Pokrivaču Mišić ima samo riječi hvale.

– Prekrasan dečko, nikad nije brzo vozio, lagano, u svom nekom tempu. Igrao je na Wembleyu, Bernabeuu, prošao Ligu prvaka, reprezentaciju i onda se spusti na tu neku našu nogometnu razinu. Ništa mu nije smetalo, niti tereni, niti lopte, niti tuševi… Čovjek je prošao cijeli nogometni svijet, ovdje šuti, igra, trenira… primjer svima. Van terena top, na terenu top!

Nada se, kao i svi mi ostali, da će se ostala trojica nogometaša Vojnića ’95, koji su jučer teško stradali, oporaviti.

– Molimo se svi da ostali dečki prežive, naše misli su s njima. Osobno ih nisam poznavao, Džaferovića sam jučer prvi puta vidio, Mohača sam znao s malog nogometa… A s Nikolom sam bio povezan. Nikad neću zaboraviti taj dan kad smo se našli na Muljavi i dogovorili prelazak u klub. Baš sam danas stavio te fotografije na svoje društvene mreže, srce puca od tuge. Sve je naše dečke zavolio, kad su išli u Zagreb u izlazak, znali su prespavati kod njega, skupa su izlazili… Veliki gubitak za cijeli nogometni svijet, pogotovo za naš Vojnić – kazao je Mišić.

(autor: Gordan Tomičić)