Četiri jahača Apokalipse

Lucifer je te noći teško spavao. Nije ga smetala vrućina, navik’o je, jer u Paklu nikad nisu ni imali klima uređaje… Okretao se na tvrdoj postelji, znojio, buncao, psovao, nikako se otarasiti gadne noćne more koja ga je pritiskala i strašila ga. Mislio je da je svih ovih milijuna godina, koliko je načelnik Pakla, preživio sva zla, ali do ove noći tako se loše osjećao nije…

Počelo je kao običan san, a završilo kao vrlo neobičan, ali kakvi snovi uz pakleni oganj se mogu očekivati? U san mu dojahaše četiri jahača i ispred paklenih vrata krenu dozivati, želeći ući u prostor Pakla.

– Tko ste sad vi? – pita ih Lucifer.

– Mi smo iz Hrvatske, došli smo u kontrolu vašeg poslovnog subjekta – rekoše neznanci, vadeći službene iskaznice.

– Ma gonite se u vražju mater! Nemam ja s vama ništa, ‘ajte u Čistilište i Raj, tamo je bolja klima i finiji svijet!

– Ne brinite, gospo’n Lucifer, i kod nas dole je pakao, samo nije ovako vruće… Pustite nas, brzo ćemo!

– ‘Ajde, upadajte, grom i pakao! Ako ste špijuni ili kakvi lopovi, gorit ćete zajedno sa mnom!

– Kakva se to muzika čuje? – pita prvi inspektor, predstavljajući se kao službenik ZAMP-a.

– A to… imamo band pa vježbaju malo. Znate koliko je muzičara tu kod nas… Uglavnom rokeri pa prave malo veću buku, ali susjedi iz Raja i Čistilišta se ne bune… Imaju dobru izolaciju… Sad im je i država sufinancirala nabavu termo fasade, izolacije i PVC prozora… Ima Bog dole neke žnjore, očito…

– A je l’ plaćaju oni autorska prava? – uporan je lik koji vrijedno piše naslove pjesama koje band izvodi.

– Ne plaćamo mi nikome ništa… ‘Ajd, dosadan si! Opusti se i kvarcaj se malo!

– Gospodine, a jeste li vi prijavili sve televizore koji su upaljeni posvuda, radio aparate, vidim imate i tablete, kompjutere, mobitele…?

– Šta te briga! To smo prošvercali od Kineza, preko Balkanske rute…

– To vam je samo 80 kuna mjesečno, a ako se dogovorimo za paušal, možete i na rate!

– Šta mi možeš, ti smješni čovječe?! ‘Oćeš zapečatit’ televizore i odrezat žnjoru na radiju? Pustit ću psa na vas! Samo da znate, nije cijepljen protiv bjesnoće! Lucifer se opako naljutio, ali neobični gosti ne odustaju… Šta ti vadiš iz te torbe?

– Ja sam iz Ministarstva financija. Vidim da imate birtije i dućan, a ne čujem ni jednu fiskalnu blagajnu!?

– Pa? Mi smo crni vragovi, pa smijemo valjda raditi na crno!? Uostalom, niti jedan račun ne bi izdržao po ovoj vrućini ni sekundu… Tu sve plane! Čemu onda muka i tlaka… Poruči onom TintiLiniću, Lal-ovcu, Mariću, kome već, da ovdje cvate crna i siva ekonomija, a energije imamo za izvoz, nek’ nam nađu tržište, pa ćemo onda radit’ po propisima!

– Kad smo kod energije, gospo’n Lucifer, ja sam došao provjeriti jeste li u zakonskom roku ugradili razdjelnike ili kalorimetre!? – javi se i četvrti gost.

– Da sam u mogućnosti, otišao bih do Franje i platio misu za vaše zdravlje! Mi se tu pržimo od pamtivijeka, a ti bi nam naplaćivao grijanje i regulirao ga s tim spravama koje nisu ni na zemlji pomogle…!? E, sad mi vas je dosta! Na lijevo krug pa doma!

– Požalit ćete, gospo’n Lucifer! Mi idemo, ali to je tek početak kraja vašeg rada bez kontrole i na crno! Sad će vam doći još sto inspekcija i kontrola… Možda je ovo zaista Pakao, ali iz pakla hrvatske birokracije teže se izvući nego devi proći kroz iglene uši! A mi svima stanemo na rep, kad-tad! Pa makar ga slijedili do Pakla i nazad!

Lucifer se u znoju probudi, s repom u ustima, dezorijentiran i utučen. Maši se za svoj trozubac i odahnu… Sve je to ipak samo san! Ipak, već danas će muzičarima narediti da pripaze što sviraju, s ovima se nije za zajebavat’… Blaženi pakao… Mamicu im fiskalnu!