Čita i Tarzan
Danas mi je godišnjica. Prva. Braka? Ma, još kaj… Operacije? Ne daj Bože… Mature? Kaj god… Prestanka pušenja? Jok. Godišnjica izlaska književnog prvijenca, dame i gospodo! ‘Ministranti’ služe narodu već 365 dana i još malo pa nestalo.
U ‘deviznim rezervama’ čuvam još pet primjeraka za ‘ne daj Bože’. Osokoljen uspjehom i napretkom prve prinove, idem odmah na drugo ‘dijete’! Već se ‘zapelcalo’, priče su odabrane i pri kraju su pripreme za što bezbolniji i pravovremeni ‘porod’. Ni slučajno si ne mislim pisati panegirike i gurati se uz bok Nives C. i ostalim blokbasterima pisane riječi u Hrvata, već samo konstatirati da nije lako biti ‘glavni junak jedne knjige’, kako glasi Bregovićeva pjesma iz rane ‘dugme’ faze, koju je napisao Duško Trifunović. Što se dogodilo glavnom junaku, otkrijte, naravno, na kraju ove priče…
Da je uspjeh prodati danas čovjeku knjigu, a da to nije školski udžbenik ili kakva ‘pornjava’, najbolje govori podatak da svaki građanin ove zemlje u prosjeku pročita tri (!?), slovima: tri (!!!???) knjige godišnje! Što znači da kupi 1.43 primjerka ukoričenog štiva, najvjerojatnije kupivši taj bepotreban, k tome i nejestiv predmet na kiosku za 19,99 kn. Što reći? Kad bi bar razlog bila internetizacija knjiga i dostupnost na ekranima i zaslonima svih vrsta. Je, brus! Ne čita se i gotovo, kupuje još manje. Lektira je na webu, udariš kopi pejst i eto petice, a da Krležu nisi ni vidio nit’ lista prolistao. Po ovim generacijama, Filip Latinovitz još bi stajao pred onim svojim vratima i čekao da mu netko otvori i pozove ga unutra. Btw, wtf, kud je iš’o kad se nije najavio! Nekad se bar čitao Alan Ford, Zagor, Laso romani pa čak i ‘U Registraturi’, jer je Rade Šerbedžija baš bil slatki ‘Ivica Kičmanović’. Danas smo svi ispali ‘indolentni mužeki’, koji nigdar ne budu četvrtu knjigu na godinu pročitali, a kamoli postali načitani i pismeni… Čak i Tarzanova majmunica ‘Chita’ – čita.
Iako mi idu na živce i bacim oko na turske serije samo zato da bih znao podjebavati u programu, ipak sam im zahvalan. Hvala Novoj Tv na Sili i onoj drugoj trakavici, koja počinje u 18 sati, jer nema te sile koja moju ‘gazdaricu’ može izmjestiti ispred teveja, dok oni ‘ašikuju’ i ‘sevi sevi jorumuju’, dok se spletke ne raspletu. Kud svi Turci, tud neću ja, pa uzmem ‘čovjekovog najboljeg prijatelja’ i opuštam moždane vijuge, istovremeno zamarajući oči pa na kraju priče jednako izgledamo. Nju bole oči od Borana, a mene od Ferića ili Baretića… Hvala Turcima na svim turcizmima i serijama jer, dok ‘U Stambolu na Bosporu, bolan paša leži’, i ja ležim i listam i baš mi paše, a za pašu, Sulejmana i njegovu Hurem i cijeli harem me živo boli jedan ‘neosunaćeni’ organ…
Čitavo se raspisah o čitanju pa da otkrijem i tajnu onog Breginog glavnog junaka, poput kojeg se i sam osjećam:
Glavni junak jedne knjige došao mi da se žali, došao mi da se žali
Divno bješe glavni biti, dok me nisu pročitali, dok me nisu pročitali!
Čitajte, braćo! Knjige ‘amo, jer nema utjehe u vodi. Opraštam se modernim izričajem, ako ne razumijete, pitajte unučad.
BMK
LIKE
BFF
TNX
POZZ
ABD
K
AFK
BTW
POZZ.
WTF
IDC
LOL
BRB
LKN
BYE