Čoban ćera ovčice
Da se i ja uključim u akciju ‘svakom nezaposlenom jedna ovca’, onako kako najbolje znam i umijem – pjesmom i veselim pastirskim poskočicama.
Znano je da se pastiri, čobani i ostali ‘zaštitari’ stoke sitnog i krupnog zuba najbolje zabavljaju pjevajući i igrajući pastirske igre, pa evo nekoliko prijedloga, da i njihove pjesme budu aktualne i svježe.
Ustani (čo)bane (svečano)
Bilo je to godine dvije tisuć’ jedanaeste
Kad su našu Hrvatsku stigle nesreće sve vrste
Europske zastave digoše mutikaše znani
Silom hoće Hrvatska da se počobani
Ustani (čo)Bane, Hrvatska te zove, zove,
Ustani (čo)Bane Besposličariću!
Nema junaka, nema Hrvata,
Kao što je bio prezaposleni (čo)Ban.
A sada njegovu radnu knjižicu crna burza krije, krije,
Kupit stado, pa na brdo, druge mu nije…
(Cro)Čoban tjera ovčice (piano)
(Cro)Čoban tjera ovčice
lakoj lane, diri, diri, dane
(Cro)čoban tjera ovčice lagano
preko jedne riječice
lakoj lane, diri, diri, dane
preko jedne riječice lagano
Sve mu ovce pređoše
lakoj lane, diri, diri, dane
sve mu ovce pređoše lagano
samo jedna ne može
lakoj lane, diri, diri, dane
samo jedna ne može nikako
Čoban uze grančicu
lakoj lane, diri, diri, dane
čoban uze grančicu lagano
pa pretjera ovčicu
lakoj lane, diri, diri, dane
pa pretjera ovčicu lagano
Da sam pastir, mala moja (tempo)
Da sam pastir mala moja
Ne znam bi l’ me htjela
Kad bi noću bila sama
janjeće fileke bi jela
Imam ovce nisam kriv, nisam kriv
Svak je na svoj način živ, način živ, način živ
Kad ih čuvam čitav dan, čitav dan, čitav dan
Ovca bleji dan i noć, dan i noć, dan i noć
Da sam pastir mala moja
Ne znam bi l’ me htjela
Kad bi noću bila sama
janjeća rebarca bi jela
Da sam, da sam pastir, koji ovce muze
Da sam da sam pastir šta bi tad?
Da sam, da sam pastir, da li bi me htjela
janje moje bijelo, da li bi mi i tad rekla
Ni’ko neće u ovčare (allegro)
Ni’ko neće na pašnjake
kupina ih teška tuče,
Ostala im samo socijala
i Burza da ih kroz život vuče.
Ni’ko neće u ovčare
di su judi s pastirskon vrićon
Ni’ko neće u ovčare,
a zadnjima nek je sa srićon.
Stado ća je život dalo,
ća je zasranu robu pralo
Čeka nove na vunu lovce
ni iz gušta ni za ovce.
Ni za jubav ovce jalovice stare
niko neće u hrvatske ovčare…
Evo. Hit do hita, pa zapjevajmo iz sveg glasa. Kao oni tifusari u ‘Neretvi’. Kako nam je sudbina više nego izvjesna, samo pjesma nam je pre(ostala). Ah, tako je to kad o nama skrbe oni kojima ni vlastiti otac ne bi dao ‘dvije nacrtane ovce na čuvanje’. Pa raspalimo još jednu, prije odjavne špice:
Stojadinka ovce šiša
pripomaže joj Radiša
Ovce šiša u đak vune meću
ovce bleju, makaze zvekeću – zvec, zvec!
Odabrao: Blejo Hađičobasinović.