Čudovišta iz ormara
Čudovišta iz ormara
Znamo što su bajke, otprilike nam je jasno što su basne- ono kad životinje govore i poprime sve loše ljudske karakteristike. Bajkama nas bude i uspavljuju stožeri razni, a zbog situacije u kojoj jesmo i njihovih mjera, moguće je i da ne samo životinje, već i stvari progovore !?
Još ne znam kako se ta literarna forma zove, ali prvo da izmislim priču,pa ću već i kategoriju.
Dakle, s namjerom da nađem kakvu zgodnu knjigu , prigodnu vremenu, zađoh u kutak kuće gdje su posložene knjige, stare ploče i kazete (niš se ne baca) !. Tamo stoji i ormar s robom koja se povremeno koristi, dok u uglu pokrivene dekom čuče- akustična gitara i Telecaster s pojačalom.
Krležin uradak “Na rubu pameti” učini mi se najzgodnijim, knjigu pod ruku pa u fotelju, ali me na pragu sobe zaustave žučni glasovi koji dopiru, čini mi se iz ormara…Kao da čujem:
Šta je ti brado glupa, kud se guraš i meni zrak i dah uduzimaš! Što misliš, ako si duža nego ja da ćeš izaći iz ovog ormara !? Neće bit svetoga Nikole, ukinuo vas krampus Stožer! Ove godine je digitalni sv.Nikola u akciji… On line je sve, pa i darovi. Ni ti se štapu smotani ,i vrećo prazna nemate čemu nadati!
Crvena kapa kojoj se tužno objesio coflek, i crvene hlače, tiho su ronili suze, pritisnuti teškim zrakom u ormaru, jer ranijih su godina već visjeli na vješalici u garaži i čekali polazak u čarobni svijet darivanja…
Visoka kapa svetog Nikole šutjela je i oštrim pogledom prekorila crvenu odoru Djeda mraza koja je sipala crnilo kao sipa…Biskupska kapa s grozdovima koja je letjela za Martinje, već je podnijela zahtjev za privremenu mirovinu, jer, kaže ona, ima skoro 30 godina staža, a tko će znat kako će ovo zlo i kada završiti….
Crne vojničke čizme, koje su koračale i ispod Nikoline i odore Djeda mraza, oštrim su udarcem o pod prekunule ovu svađu odora zaprijetivši da će ih opalit ,onako iz voleja, pa bi mogle i u Crvenom križu završit, kao rabljena roba, možda još upotrebljiva onima u nevolji.
Mislio sam da je to sve, ali zatitrao glas akustične gitare u A duru :
Je’l čuješ ove besposlene krpe iz ormara kako se svađaju- upita mlađu sestru Fendericu.
Čujem, dosadne su kao proljev.Idu van par dana godišnje, a kaj bi ti i ja rekle. Svaki tjedan među ljude, sviraj,fantaziraj…pa usput zasvira i zapjeva onu Gibonijevu “Među ljudi, zviri i beštimje”.
Sad sviramo, samo austrijskom premijeru. Da, složi se i pojačalo.
Do Kurtza, promrsim ja i napustim borilište, zbunjen i ošamućen.