D.J. Football toy boy
Priznajem, nisam baš stručnjak za modu bilo koje vrste. Odjeću biram po onome što je ispeglano, a tek kad idem ‘među ljude’, dakle na kakve ‘evente’, supruga ‘spari’ kombinaciju. Kravatu vezati ne znam, cipele su najbolje crne, a nema hlača do traperica i košulje do one ‘sviračke’ s logom banda… Možda zato i nisam pozvan pisati o modi, ali ako se radi o nogometnim manekenima, tu sam na domaćem terenu!
Na što vama liče ovi moderni gurači lopte? Dvoumim se između manje ušmrkanih repera i DJ-a i predvodnika parada ponosa… Dakle, kad se izbori mjesto u ekipi, valja: istetovirati obje ruke odmah, podlakticu kad sjedne prva rata na račun, dogovoriti leđa i obje potkoljenice, za jaja ima vremena… Obrijati glavu, s obaveznim grmom ili nekom drugom izraslinom, na vrhu ćiverice, ofarbanu u što kričaviju nijansu… da budeš vidljiv na terenu. Kopačke odabrati da su svakako različitih, također što kričavijih boja, ali da se nijansa slaže s bojom grma na glavi, dobro, i dresa ili barem čarapa… I to je za početak to… Dres, naravno, što uži, kako bi se istakla keramička minijatura na trbuhu, ispod njega bijela majica s odštampanom porukom za publiku, djevojku, dečka, koga god… Pa kad zabiješ gol, skineš dres, pošalješ poruku svijetu i naravno – dobiješ žuti karton… Pa kaj?
Zato treba uvježbati bar tri načina proslave gola. Ples oko korner zastavice, pucanje po tribinama, ljuljanje bebe, čišćenje kopački strijelcu ili, još bolje, izmisliti nešto originalno, poput, ne znam, pasti travu, udariti čelom o stativu, aktivirati vatrogasni aparat dežurnom vatrogascu, uzeti službenom spikeru mikrofon pa pozdraviti sve doma i, naravno, navijače ili pljucnuti u kameru, onako šeretski, he, he…
Kad takav uspješni, k tome još i s punim novčanikom nogometaš krene u civilni život, valja biti potpuno cool… Kapa šilterica, na njoj sunčane cvikse, ogromne, što veće slušalice na uši, pa makar ne bile spojene s I-phonom, MP4 ili s nečem u 3 PM… Žvaka obavezna, sat od pol kile, lančića nekoliko, što debljih i žućih, naravno, i zamišljena faca, kao da se upravo spremaš na summit G-8, na kojem će se konačno riješiti pitanje gladi u svijetu i kontrola ispuštanja stakleničkih plinova, a ne na konferenciju za tisak, na kojoj će se izgovoriti one četiri naučene fraze…
Svaka čast Davidu Beckhamu. On je zaista od sebe stvorio ikonu i hodajuću modnu senzaciju. Stvorio, naplatio i dobro mu to ide. A ostali fudbalerčići, koji pokušavaju biti veći frajeri od njega, sebe, pogotovo svoje igre, ipak će biti i ostati samo loše kopije i tek natučene uskršnje pisanice i sezonska roba, koju nitko neće zapamtiti ni po čemu. Pogotovo ne po nogometu. Jedan je Panenka…