Ispričala mu je gospođa Martinović još jednom što se sve događalo tog kobnog petka na večer, 23. veljače, kada je njezin suprug otišao u šetnju s psom, kao što je činio bezbroj puta do tada. Čak i tog dana samo tri sata prije no što se, bez svijesti, srušio uz potok, a Šeri uginula.
– Ona je pala odmah kad je naišla na tu vodu, zagušilo ju je još više nego njega. Onda ju je on htio spasiti, alŽ nije spasio ni sebe ni nju; ostala sam bez obadvoga skoro – prisjetila se kroz suze Desanka Martinovića.
Gradonačelnik joj je obećao da slučaj neće biti zataškan, poručio obitelji i da mu se, ako im bilo što zatreba, obrate u bilo koje doba dana ili noći, te obznanio kako je Grad odlučio pomoći obitelji s 10 tisuća kuna.
I ta, kako je i sam Škrgatić rekao, simbolična gesta, gospođu Martinović kao da je malo zatekla:
– Zahvaljujem se i u svoje i u ime svoje djece Vama i svima ostalima koji su mi pomogli. I Vi ste mi uputili tople riječi na sastanku u Gradskoj četvrti, ali ne znam kako će drugi ljudi reagirati na to… Reći će: gle, to se desilo, pa se dobilo…
– Gđo Martinović, pustimo ljude, to je posebna nesreća, znate. To se, na sreću, ne dešava svaki dan i ne dešava se svakome. I ne daj Bože da se to ponovi ikad u Karlovcu i da netko strada na taj način – kazao joj je gradonačelnik Škrgatić.
Iz Karlovačke pivovare obitelji se do danas nitko nije javio, a kako je rekla Zdravkova kćer Gordana Martinović,”i ne trebaju”. Ponovila je da su angažirali odvjetnika, ali da nikakav postupak nisu pokrenuli. Jer bitno je samo jedno:
– Mi čekamo da se naš tata probudi! To je prvo što mi čekamo, a kad se on probudi, onda idemo dalje.