Daj i ne zvrndaj!

Ponekad mi brljanje po Fejsu izgleda kao posao kopača zlata nekad. Ono, kroz sito i rešeto prođe masa mulja, bezvrijednog pijeska, smeća, ‘bižuterije’, da bi se tek rijetko ukazala unca zlatne, plemenite kovine, koja da nadu za novo stajanje u vodi i čekanje ‘ulova’. Naiđe se, istina rijetko, na prave bisere, koji oplemene i obogate znanjem prosječnog konzumenta, voajera, koji zaviruje u tuđe tanjure, lajka muške trbušine na plaži, pljuje po svima i svačemu, šalje smajliće kumovima i prijateljima… Uglavnom, još jedna imitacija života. Paralelni virtualni svemir.

Naletio na jednu misao, naravno, nepoznatog autora, pa mi se mota po glavi već mjesecima, jer prepoznah se u priči, pa da si olakšam dušu i obavijem (o)blog na bolna mjesta. Post kaže otprilike ovako – Što prosječan, oženjeni muškarac očekuje od žene i obratno… Žena traži da njen muškarac bude – obazriv, obrazovan, džentlmen u svakoj prilici. Mora skrbiti za nju i obitelj, štititi ih, biti oslonac u svakoj situaciji. Svakako mora poštivati njenu rodbinu, osobito majku, po potrebi pomoći oko zapošljavanja i slično svoj rodbini s njezine strane. Uz to što mora biti skrban i nesebičan, mora biti i dobar muž i obavljati bračne dužnosti kad ona smatra da je vrijeme i mjesto. Ne smije zaboraviti rođendane, ne daj Bože godišnjicu braka, datum prvog poljupca i sat prosidbe, sekundu vjenčanja… Ima toga još…

A što muškarac zauzvrat traži od svoje životne suputnice? Stalo je u prostu rečenicu: Daj mu i ne zvrndaj mu! Kirurški precizno i točno!

Sve to već desetljećima pokušava ženama utuviti u glavu i neuništiva Žuži Jelinek, koja čak veli dajte im picice, jer će otić tamo gdje se daje… i nemojte im stalno prigovarati, zvoncati, popovati im… Nemreju to oni dugo trpit’… Ali to što kuži teta Žuži, teško ženama u glavu ulazi… Tek kad to svojeglavo muško stvorenje ode, ovako ili onako, kuknjava, šok & nevjerica… Kako je mogao? Desetljećima ga uče pameti, on magare samo tjera po svom! Ne bi poslušal nikad, zdvajaju jedna drugoj na telefon, nabrajajući sve čime ih muškarci izbacuju iz nirvane i savršenog životnog sklada, umjesto da postupe po kratkom postupku: Daj mu i ne zvrndaj mu!

Ma zamisli! Opet je ostal poslije nogometa sa onim svojim haharima! Smrdio je po znoju i po pivi!? Dres je samo zgužval, a tenisice nije stavio na balkon, nego smrde u hodniku! Kadu nije obrisal, ja moram njegove dlake vadit iz sifona! Dasku zapiša i nikad je ne spusti, osim kad zapne za nju…!? Nije zatvorio šampon pa se prolilo, a još je išao i jest onako kasno pa je prolil mlijeko po frižideru! Mrvica svud po kuhinji, svjetlo mu ostalo u špajzi, sijalo cijelu noć!? Užas, to nije za durat više! A onaj moj, to je beznadežno! – prihvati frendica igru u pljuvanju muških prljavih svinja. Nikad psa nije prošetao, mačku ne doživljava, samo bleji u taj nogomet, mene podjebava kad gledam ‘Šoping kraljicu’ i ‘Krv nije voda’ i stalno gasi ili stišava radio kad ja slušam Rozgu, Seve i Čolu, pa stavi slušalice i sluša one glupe, ružne i stare Stonse i tu nadrogiranu ekipu… Čak je rek’o da će u Ljubljanu na koncert nekakvih, ne znam kak se zovu, nešto bez veze… Daj mu i ne zvrndaj mu!

Ima tih krimena za više zatvora od kazne Breviku i Polu Potu zajedno… A radi se o jednostavnoj želji da se ne zamara sitnicama i trivijalnostima od kojih su žene napravile Svete Gralove i uklesale ih u svoje Kućne redove poput 10 Božjih zapovijedi! Recimo, polustoljetni muškarci ‘još mogu’ i htjeli bi, pogotovo što se godine slažu i jako će brzo doći dani kad neće to ići bez pomoći farmaceutske industrije. One se s tim ne zamaraju i guraju ih od sebe s izgovorima koje smo milijun puta čuli. Sve je važnije od tih nekoliko mjesečnih akcija, jer ne navaljuje se na njih baš svaki dan… A vrijeme neumitno curi, frustracija muškaraca te vrste zna biti bolna psihički, ali i fizički… Lijepo je to Balašević primjetio u svom ‘Petlu’ – koji u mladosti nije birao i skakao je na koke, ćurke i na patke, a sad, kad je ostario, bio bi sretan da ‘čuje petla mesečno jedared’! O tome ne rozgače u pjesmama koje one slušaju, pa još nisu shvatile jednostavnu i lako rješivu jednadžbu njegove sreće: Daj mu i ne zvrndaj mu!

Kad te muške beštije ne žele više slušati to beskrajno iritirajuće prigovaranje, zvrndanje, reagiraju svakako. Skupi se toga desetljećima, a prag tolerancije izliže se s vremenom, pa znaju bit’ gadni i podli. Onda ponekad mora reagirati policija, u boljem slučaju rodbina i prijatelji, navrati i Socijalna služba, dobro zarade i odvjetnici, svećenicima nije dosadno na ispovijedi, pun je Fejs kuknjave i prijetnji, djeca ispaštaju… A sve se može izbjeći vrlo jednostavno: Daj mu i ne zvrndaj mu!

Usudim se stoga preporučiti da na kraju one tirade koju čitaju matičari, svećenici, pastori i svi ceremonijal-meštri, koji će proglašavati parove mužem i ženom, prije čestitke novopečenom bračnom paru naglase za kraj i tu rečenicu, kao putokaz i smjernicu – Njoj: Daj mu i ne zvrndaj mu!

Ovo je bila muška poslanica – s Marsa. Očekujem konstruktivni odgovor druge strane – s Venere. I ne zaboravite: Daj…