Đekna 2.0
Kako smo mi bogata zemlja, čovječe!?
Sjedim ja tako i razmišljam, za razliku od Muje u onom priglupom vicu, kad ga Haso pita : Šta jer bolan Mujo, vidim, sjediš i razmišljaš… A on odgovara- jok ba, samo sjedim!
Upro sve moždane vijuge i pokušavam se sjetiti koliko smo u ovih 33 Kristovih godina prošli Baraba i kokošara koji nas pljačkaju i po onom drugom vicu- smiju nam se u lice…
Vic je pitalica- Što će biti mali kad naraste, pitaju ponosnog oca sinčića u peleni.. Odgovara otac- bit će političar! Kako znaš? Sto upitnika ???
Gleda me u oči i – sere!
I tako od prvih dana Franjinih stisnutih šaka , povratka Bana na Trg i sveopće ¨šahovizacije¨, kokošari svih vrsta čerupaju Lijepu našu, a sve me podsjeća na onaj desetljetni slogan gazde najpoznatije karlovačke zlatarnice- kupujte u Lewiku, još će vam i ostati!
Surovi prijevod je manje zlatan, a jako blatan- Kradete nas već 33 godine i još je ostalo za nove generacije lopova…Štef u svojoj zlatarnici prodaje nakit, a ovi koji nas bezočno kradu, sve nas navlače na kitu.
A, mi trpimo i čekamo novog kapitalca, kojeg će po onoj ribolovnoj, uloviti, poslikati se i baciti nazad u vodu !?
Još Hrvatska ni propala, dok mi živimo…
Od muljanja s naoružanjem, do kokošarenja s humanitarnom pomoći u gadnim godinama, ne znam što mi teže pada na želudac i podiže mi kiselinu.
Kalašnjikovi iz Skradnika za par iljada maraka i nagorjeli ¨Špagini¨, za par stotina orlova početak su priče…
Još Hrvatska ni propala dok mi kokošarimo….
Još se nije slegao dim iza granata i pobjedničke Oluje, već su iz pale Krajine pokupljeni preostali traktori, rđavi Obodini i EI Niš televizori, Fergusoni i Ursusi, prikolice, plugovi…
Jedan takav kontingent završio je bez pitanja i u mojoj garaži, a kad sam rođaku tada policajcu koji je to navukao rekao da vozi te ¨andrlje ¨ k sebi, zamjerio sam mu se do groba. Ima još ¨ljupkih¨ detalja, ali ne bih o tome ovom prigodom.
Još Hrvatska ni propala, dok mi Krajinu čistimo…
Pretvorbe, privatizacije, ima li smisla spominjati ? Nema. Par sudskih predstava i papala maca…Ostat će za pokoljenja ona Rojsova :
¨Tko je jamio, jamio je¨.
Meni je najbolje u svemu što je to izrekao nekadašnji šofer, a akademska zajednica nije razmišljala u tom smjeru…Da se ne bi nekom’ zamerili, ne!?
Još Hrvatska ni propala, dok mi privatiziramo i pretvaramo….
Ivo, od milja ¨Ćaća¨, prvi je kapitalac koji je ulovljen i za sada je najgore prošao. Još turpija radijatore u Lipovici, a njegovim putem u kasnijim godinama pošla je cijela jedna procesija ministara, dužnosnika i viđene gospode.
Ministre iz vlada aktualnog premijera,koji su pokrivali sputana zapešća jaknama i vestama ,taman smo prestali brojati, doslovno ponestalo nam je pekmeza za njihove prstiće, kad eto Vilija….
Još Hrvatska ni propala, samo ako mi iduća dva tjedna preživimo…
Koliko toga još ima za ukrasti, zamračiti, pokupiti provizije,a da sistem ipak funkcionira?
Da 33 godine kopamo rudaču, već bi i zlatna žila pomalo presušila, a kamoli ova naša ¨kifla¨¨ koju su oglodali do kosti…
Kao melem na ove frustrirajuće misli dolazi mi naslov one sulude tv serije s kraja osamdesetih, gdje je familija iz Crne Gore isto muljala sve oko sebe, uključujući sina Mišu koji je odmaglio u Minken, pa čeka da mu oni ¨šilju¨ nešto crkavice…
Njihova pisma završavala su rečenicom – Đekna još nije umrla, a kad će – ne zna se!?
Savršna rečenica za kraj ove poslanice.
Još Hrvatska ni propala, a kad će, ne zna se.
Ili se ,Zna se…!?