Di je ta dijeta
Niste vitki, tanki, nemasni? Nemate struk, salo se prebacilo preko remena!? Podbradak vam je a la Stane Dolanc!? Ako je odgovor na sva pitanja potvrdan, najebali ste…
Kakav je to harač nastao ovih dana… Rat celulitu! Dole masne naslage, ubijmo kolesterol, šećere, lipide, trigliceride… Dijetne kuharice, savjeti, tablice kalorija, đula, povrće svuda oko nas. Iste novine i televizije koje su nas mamile u mesnice i savjetovale kako i gdje nabaviti sve za bogatu blagdansku trpezu, sad nas uče pameti i tako se jako brinu za naše zdravlje da me već sve boli od te brige. Zna se što me boli…
Meso je u ilegali. Tko kupuje svinjetinu, čini to potiho, skrivečki, ispod glasa i brzo potrpavaju inkriminirane komade mesa vrećicama čipsa ili busenom salate. Imam dojam da su svi mesari na skijanju. Za kračice nitko ne pita, naravno, ako je vjerovati medijima. Jedino se u našim jutarnjim oglasima papkari drže dobro i njihovi hranitelji bez srama ih daju na okrutno tržište. Malo me brine ta haranga protiv mesa i bijelog kruha. Hoće li predsjednik Mesić, zbog mesa u prezimenu, morati u ilegalu u siječnju i za vrijeme Korizme pa se slavodobitno pojaviti tamo oko Uskrsa, kad šunkice, kobasice i mlada janjetina opet postanu mračnim predmetom reklamiranja istih dijetalaca, koji nam sada pošto-poto hoće ugurati kelj i zelje u ždrijelo? Srećom da nogometna reprezentacija ne igra utakmice početkom godine, jer bi Bilić morao tražiti igrače čija prezimena ne bi iritirala naciju na dijeti… Npr.: Na golu Stipe Poriluk, bekovi Dario Puterica i Mario Artičok, halfovi Josip Patliđan, Vedran Crvenoluka, Igor Češnjak, desno krilo Miki Peršin, lijevo krilo Mladen Celer i u napadu Pero Lovor, Mato Ružmarin i Šime Girica.
Sve ovo prevelikonuždiranje (hrv. preseravanje), podsjetilo me na onu priču (izmišljenu, naravno) o svjetskom simpoziju emancipiranih žena koje su uspjele postići svoj cilj. Cilj je bio da se od debelih, neuglednih kućanica bez perspektive, radikalnim dijetom i odricanjem pretvore u vitke labudove i samosvjesne žene koje svojim muškarcima daju do znanja da su odsada na snazi nova pravila igre… Dakle, mjesto radnje New York. Kongresna dvorana hotela Hilton puna žena pristiglih sa svih strana svijeta. Tema samo jedna: Kako sam smršavjela, emancipirala se i dala to do znanja ostalim ukućanima, ponajprije mužu. Za govornicom je Maggie iz Oklahome. Ona zbori:
– Kad sam odlučila promijeniti svoj život, izbaciti meso i “fast food” iz prehrane, kada sam počela ići na pilates, fitness i trčanje, rekla sam svom Peteru da odsada više ništa neće biti isto… On se ispočetka nije snalazio. Sam je nešto petljao oko peglanja, spalio dvije košulje, pokušao ispeći biftek, ali to je bilo nejestivo pa je shvatio da mora prihvatiti novo stanje. Tek nakon mjesec-dva vidjela sam da i on vidi kako ništa više neće biti isto! Tako sam se ja izborila za svoje slobodno vrijeme, za svoje male ženske radosti pa mogu reći da sam se sasvim emancipirala i da sada dišem punim plućima!
Gromoglasan pljesak na svim jezicima, uzvici: bravo majstorice! Sljedeća dama stigla je iz Hamburga. Gethrude je odrješito zborila:
– Ja, naturlich, bilo je problema u početku i kod mene. Ditrich, moj muž, teško je prihvatio moju odluku da mu više ne spremam kobasice i točim pivo, a da on poslije ručka legne i hrče. Pa kad se probudi, ode s frendovima na kartanje koje potraje do ponoći. Bila sam uporna sa svim dijetama, kilogrami su se topili, a on se i dalje durio i pravio da može sve sam. Sve dok se jedne večeri nije uvukao u postelju i rekao da bi i slijepac vidio da sam ljepša i poželjnija no ikad. Upalio je noćnu lampicu da me bolje vidi i da uživa u meni emancipiranoj. Veni, vidi, vici…
Još gromoglasniji pljesak. Sve su žene ustale i dugo ovacijama pozdravljale Gethrude i njezin veliki uspjeh u emancipiranju sebe same, što će biti svijetli primjer svim ženama svijeta… A onda je nesigurnim korakom za govornicu kročila Fata.
– Ja sam se emancipovala ´vako: Jednog dana rekla sam Muji svome – Mujo, ljenčino jedna i zgubidane! To više nemere ići vazda ´nako kako ti ´oćeš! Ja ti od danas više ne perem zasrane gaće, ne kuvam, ne peglam, djeca su vel´ka, snaći će se, a ti se ´vataj kako znaš i umiješ… Meni je te robije dosta! Idem među svijet, idem živsti k´o Esma Hakibova, malo kafenisat, malo u čaršiju, malo se emancipovat! Nije to tvoj hađiluk, a ja tvoja sluškinja. Ako ti se ne sviđa, sikter od mene, znam ja opstat i bez tebe… Na to me Mujo tako izdegenečio šakama, po glavi me udar´o, bubnjić mi hajvan izbio, oka mi se oba zatvor´la, zuji mi u glavi i dan-danas. Evo, tek od jučer na jedno oko malo vidim. Pa vidim da sam se i ja emancipovala. Dobro je da vidim, šejtan odnio sve drugo, žene moje.
U dvorani muk. A onda pljesak i obećanje da će međunarodna zajednica, kao i obično, pomoći Fati koliko bude mogla. Vidim da ste sad malo bolje. Vidimo se!