Digitalni Čavoglavci
Kada čujem naše pjesme krv u meni vri.
To je ljubav što u duši godinama zri,
i dok vrijeme ide tu sve jače pripadam….
Ovi stihovi Thompsonove pjesme ¨Tamo gdje su moji korijeni¨ nekako najpreciznije objašnjavaju fenomen ovogodišnjeg pokreta pokrenutog pjesmom ¨Ako ne znaš što je bilo¨, koju su srebrni rukometaši naši prisvojili kao svoju neslužbenu himnu, a navijači u dvoranama, pogotovo na veličanstvenom dočeku u srcu Zagreba gromoglasno pjevali iz sveg srca. Uključujući Dagura!
Mladi, lijepi, pametni, pristojni i skockani u kockicama uglavnom srednjoškolci nekoliko sati su pod banom sabljom i repom konja Emira demonstrirali svoju ljubav prema mladim i uspješnim sportašima kojima je kao i njima ljubav prema domovini čista i neupitna!
Bez incidenata, bez ustašluka i većih nestašluka, samo pjesma i veselje, čista i jaka energija koju su potaknuli momci s brkovima ili bez njih. Uključujući Dagura!
Gledajući ih razdragane i raspjevane, iako su neki od njih i markirali s nastave, sjetih se one Titove one fraze ¨ onaj tko ovakvu omladinu ima, ne mora se bojati za svoju budućnost, bogati¨!
U ovom slučaju, držim da taj dojam drži vodu…
Nisu se oni dali smesti nikakvim pokušajima da se set lista pjesama i izvođača kojom će biti dočekani rukometaši nekako politički- nacionalno- racionalno sastavi, već su dali srcu oduška, tako da znamo što je na kraju bilo!
Meni je baš nespretno izgledala prepiska između ¨DJ Zoro Pussy cat- a¨ i ¨DJ AP never anemy ¨ u kojoj ovaj prvi cvili zbog MPT-a prišivajući mu sve ono što ove mlade ljude uopće ne zanima, dok je glavni glazbeni urednik i sastavljač svih set i izbornih lista briselski umiveno odgovorio i poslušao volju rukometaša i naroda, na užas svih kojima je Marko s američkom strojnicom u nadimku crvena krpa i uzrok crijevnih tegoba.
Lijepo je Dagur, taj dragi Islanđanin primjetio da ovu zemlju nastanjuju pozitivno ludi primjerci kojima baš malo za sriću triba, a sva ta pozitivna energija navodi me na zaključak
k da je ova nova generacija, koja je rođena iza svih naših ratova, a mislim tu i na onu masu koja preplavljuje ulice i trgove u Srbiji, spremna preuzeti konce sudbine u svoje ruke i neopterećeno si skrojiti svijet po svojoj mjeri.
Ovi naši svojevrsni su digitalni ¨Čavoglavci 2.0¨
Sretno im!